Divno je saznanje kako je Isus prije uzlaska na nebo bio među nama ljudima, rodivši se i živeći kao posljednji među posljednjima. Bio je po
svemu jednak čovjeku, osim u grijehu. Ljude oko sebe nazivao je, i dalje naziva, svojom braćom i sestrama: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“ Osim što mi time želi pokazati svoju blizinu, Isus mi šalje jako važnu poruku, a to je da smo jedni na druge upućeni poput braće i sestara. Zato je pogrješno individualističko razmišljanje po principu: „Svatko neka obrađuje svoj vrt.“ Ako se vodim time da me nije briga što se događa u životu ljudi oko mene dokle god meni izravno ne štete, onda sam uskraćen za najveću od triju bogoslovnih kreposti – ljubav. Odnositi se prema drugima kao prema vlastitoj braći i sestrama znači da je služenje drugima moje poslanje, kao i svakoga drugog.
