Divim se ponašanju, stavu i vjeri ovoga slijepca. Stajao je po strani, nije se gurao oko Isusa, niti ga povlačio za rukav, međutim glasno ga je dozivao, želio je da ga čuje, primijeti i prije svega molio za milosrđe. Kad ga je Isus pozvao k sebi, shvaća da je došao njegov trenutak, sav uzbuđen i radostan skoči, baci ogrtač sa sebe i ode k Isusu. Njegovo ponašanje nam pokazuje da on već vjeruje i zna da će biti ozdravljen. I sam Isus govori, vjera te tvoja spasila! Vjera je ključna za svako čudo – ona je u svojoj biti pokretačka i djelotvorna. Ovaj nas slijepac podučava kako se na ispravan način od Boga nešto ište. Ukratko: Poziv milosrđu – strpljenje – odaziv – vjerovanje – djelovanje = čudo. Ako se kod vas ne događaju čuda provjerite nedostaje li neka od ovih stavki. Primjećujete li koliko je važno naše sudjelovanje, akcija?
