Gospodin je zahtjevan u svojoj velikodušnosti: mnoštvo darova mi je dao, ali ne želi da ostanu upakirani u šarene vrpce. U početku se ponašam poput malog djeteta na rođendanu – nestrpljivo otvaram kutijice da vidim što sam to dobila. Igram se s njihovim sadržajem, prevrćem ga i isprobavam. Možda mi s vremenom dosadi, možda ga prerastem, možda nisam zadovoljna i čekam drugi rođendan. Gdje mi je nestala zahvalnost? Ako svoje darove prerastem znači da se nisam baš previše igrala s njima niti sam postigla višu razinu. Tada nisam došla ni do rezultata kojeg ću moći pokazati svome veselom darivatelju. Nisam ni slutila koliko toga ću samo propustiti jer sam zanemarila samo jedan dar! Ne želim tako… Jednoga lijepoga dana htjela bih Mu reći: „Hvala ti, Gospodine, tvoje je sve što sam u životu stekla jer sam se cijeli život igrala samo s tvojim darovima.“
(Hint: Postoji razina na kojoj se darovi mogu međusobno slagati pa ih nastane više nego što mislite da imate vremena.)