Gotovo svaki puta kada evanđelje govori o problemu bogatstva koje priječi put ka Bogu i istinskom miru i spokoju u njemu sjetim se grafita koji sam davno pročitao. Život je težak, ali je lakše plakati u Porscheu nego u Fići (čak i moj sveznajući spelling checker koji upravo ispravlja ovo što sada čitate prepoznaje oblik „Porscheu“ ali crveno podvlači jadnog “Fiću“). I Zakej je u to vjerovao i sticao, pošteno i nepošteno, što god je više mogao. Ali očito njegovo je srce plakalo i tražilo nešto više. Zapravo puno više frustrira kada si nezadovoljan u „Porscheu“ jer eto imaš sve, ili gotovo sve, a opet si duboko nezadovoljan i nesretan. Zakej je iskoristio svoju priliku za životni jackpot – doživio je susret s Isusom – ono neprocjenjivo o čemu svjedoče toliki koji su susreli Gospodina i to im je izmijenilo život. Promjena – polovinu svoga bogatstva dajem siromašnima, vraćam četverostruko – ultimativni je dokaz tog susreta i predanja.