U evanđelju Isus nas upućuje u najbolji mogući način kako uložiti vrijeme i svoje najvažnije sile. Kada je molitva u pitanju, u napasti smo da pogrješno poredamo prioritete, te se na kraju ispostavi da za molitvu nemamo vremena. Netko je dobro rekao: „Nađe čovjek dovoljno vremena za sve što smatra vrijednim.“ Druga je napast (budući da živimo u vremenu instant-rješenja) želja da brzo odustanemo čim ne naziremo rezultate, ili da Bogu pripisujemo osobine spomenutog nepravednog sudca. Lako se prepuštamo mišljenju da nema smisla moliti. Neki misle da molitva vrijedi samo onda kada se u njoj “dobro osjećaju” i čim nestane taj osjećaj – prestaju moliti! To međutim nije duh Evanđelja koje poziva: „Stoga budni budite i u svako doba molite“ Luka 21,34-36; Bez prestanka se molite (1 Sol 5,17). Molitva je uzdignuće uma i srca Bogu. Prožmi sav svoj život molitvom! Po molitvi Bog čovjeku daruje najdragocjenija blaga.
