Sve što postoji ima svoju svrhu, svoj smisao i zadatak. Ako vrijedi za stvorene stvarnosti (priroda, biljke) koliko više vrijedi za čovjeka koji je kruna svega stvorenja! Stvoritelj je stvorio svijet i nastavlja ga stvarati po svojim stvorenjima. Dok stvorenje surađuje dotle ispunjava svoju svrhu. Netko je prikladno rekao: „Stvoreni smo da budemo zdravlje jedni drugima! „ – Da pružamo pomoć, razumijevanje, potporu, ohrabrenje, prijateljstvo. Ipak, u svijetu zaraženom duhovnom smrću nije uvijek lako biti spreman, velikodušan, dobar. Nerijetko u sebi doživljavamo pobunu. Nužno je stoga poznavati smisao čovjekova boravka na zemlji. O pravednima (vjernicima) već Stari zavjet tvrdi: „Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.“ Zato ih očekuje s velikom nagradom. Vrijeme našeg života vrijeme je kušnje naše vjere. Nije tek vrijeme užitaka, nego borbe, poziv da molitvom, radom i aktivnošću potvrdimo svoju vjernost i vrijednost.
