Evanđelist iznosi znakovit slučaj: čovjek stranac i prezren od ljudi iskazuje veliku zahvalnost: Slavi Boga u sav glas, baca se pred Isusa priznavajući time njegovo božanstvo. U primljenom daru zdravlja prepoznao je dobrotu darovatelja. Važan je dar, ali još je važniji darovatelj od kojega dar dolazi! Mnogi danas obiluju ne samo materijalnim nego i duhovnim darovima. A koliko su zahvalni Stvoritelju? Ili možda ostaju s površnom mišlju kako je to zato jer su oni „bolji“ od drugih?
Na svome životnom putu primio sam beskrajni niz darova. Zahvaljujem li Gospodinu? Za dar života, za oprost mnoštva grijeha, za ponudu vječnog blaženstva? Jesam li zahvalan roditeljima, učiteljima, odgojiteljima, profesorima – beskrajan je niz dobrih ljudi preko kojih sam u životu primio sve što sada imam. Znam li zahvaliti ljudima oko sebe? Zahvalnost je znak profinjene i plemenite duše. Zahvalan čovjek zaslužuje nove znakove dobrote.
