Gozba je najavljena. I nitko da se pojavi. Isprike za nedolaženje. Najdramatičnije i najrealističnije su isprike kada se ispričavamo što ne sudjelujemo u životu. U radosti zajedničkog življenja. Posao, naše perspektive su važnije, sami moramo dovršiti programe naše male sreće….i onda zakasnimo na gozbu. Pa se požalimo da nam život protječe mimo nas. Najvrjedniji dar smo dobili besplatno – poziv na gozbu čuju očito oni koji vjeruju da je sve bitno u životu već priređeno, a od nas se očekuje samo zahvalno se odazvati…
