Često mi ove riječi odzvanjaju u glavi…Ne samo u svjetovnim stvarima – kad brinem hoću li sve stići, hoću li imati dovoljno novca, hoće li se moji planovi ostvariti…nego čujem te Kristove riječi i onda kada “mahnito” obavljam SVE pobožnosti. Uzmem sve devetnice koje su aktualne, odlučim postiti, pohađam sve duhovne obnove, događaje i koncerte…i izgubim duhovnost i ulovim se u nabrajanju riječi i praznoći srca. A tako je malo potrebno – sjediti podno Isusovih nogu i slušati. Upijati Njegovu Ljubav – istu onu Ljubav po kojoj smo stvoreni. Ta Ljubav i je taj bolji dio o kojem Isus priča – ako nju primimo, nećemo tjeskobno brinuti ni trenutka.