Nije uopće upitno služim li dvojici gospodara. Licemjerno služim i ovozemljaskom bogatstvu i Bogu jer se ja siromaštva stidim; stidim se
onoga gdje Mu je najmilije biti. Ako Te netko, Bože, zna, onda je to vječni uzor žene, Blažena Djevica Marija koja za Tebe kaže: „Silne zbaci s
prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.“ Samog sebe zatočio sam u zadovoljstvima ovog svijeta, a Ti mi milosrdno pružaš ključeve kako bih postao slobodan i ja ih ne želim uzeti. Svjestan sam da, ako želim biti Tebi blizak, trebam ići putem kojim si Ti išao. To jedino može značiti odricanje od ovog propadljivog što me zaokuplja. Ta moja neracionalnost stoga proistječe iz jedne jednostavne stvari. Ja nemam dovoljno povjerenja u Tebe, odnosno nedostaje mi vjere. Zato umnoži moju vjeru, Gospodine!
