Koliko puta si nam Gospodine rekao „Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!?“ Koliko puta si nas ozdravio, a mi smo se ponovno vraćali na svoj put zaboravljajući da si Ti jedini i pravi Put. Često sama sebe razbolim svojim mislima, riječima i djelima. Oprosti mi moja lutanja, sumnje i kriva skretanja koja me dovode do toga da padnem. Hvala Gospodine što nas pronalaziš svaki put kada ležimo na podu i ne možemo se sami dići. Hvala Ti što nas tada dižeš i ozdravljaš svojom neizmjernom ljubavlju.
