Kako je lako govoriti o dobrom držeći se pritom svoje sigurne i udobne zone, zatvorenih vrata svog zlatnog kaveza. Riječ koja nije ujedno slušanje i otvaranje tih vrata drugima nije ni riječ. Kako da me onda utjelovljena Riječ prepozna kao svoga. Nisam ni za što drugo nego da budem prepušten sam sebi i svojoj velikoj ruševini bijednog malog kaveza. Probij Gospodine moju gluhoću.
