„Ta otkuda meni (…)“. Često čujem „zašto baš ja“, ali najčešće u negativnom smislu. Zaboravljamo da nismo jedini koji se susreću sa životnim nepogodnostima. Zaboravljamo zbog boli, zaboravljamo zbog želje da nam bude bolje. Ta želja katkad poprimi formu očaja. Nisam za to da ignoriramo sve ono što nas u životu smeta, ali veseli me što se život ne sastoji isključivo od smetnji. Događaju se i lijepe stvari kao na primjer: smijeh što je dobar za dušu. Voljela bih da se češće tad pitamo: „Zašto baš ja?“ ili „Ta otkuda meni?“ jer nikad nisam bila ljubitelj uzimanja zdravo za gotovo.
