Za stolom su kod besprijekornog farizeja. Ni cestu mimo zebre taj nije prešao. Stol je za njega važan, ne pušta se svakoga za stol, jer blagovanje za istim stolom je prisnost i zajedništvo. Kako se osjećala ta žena koja je saznala da je Isus u njenom mjestu, dok je hodala prema toj kući? Od koga je uopće saznala? Pa njezino društvo nije puno marilo za nekoga tko propovijeda obraćenje. On je tu, ali je kod tog revnog farizeja za stolom, nedostupan. Nada i očaj se isprepliću. Odlučila je: ništa me neće spriječiti, idem i gotovo! Gledam Isusa kako je blag prema raskajanim grešnicima, kako nas samo prihvaća, štiti i zakriljuje pred napadima kada se kajemo i molimo oprost! Nema sigurnijeg mjesta na svijetu za mene nego do Isusovih nogu. Tu primam novi život i idem svijetom u miru.