Volim zamisliti sebe kako trčim s učenicima do Isusovog groba. Promatram kako mi noge prelaze jedna preko druge, obraćam pozornost na disanje i pazim da se ne spotaknem. Pred sobom vidim jednu ravnu i dugu stazu. Promatram kakve mi sve misli dolaze u tom trenutku. Razmišljam što ću vidjeti i kako ću reagirati kada se približim otkrivenom grobu. Želim li biti iznenađen? Hoće li me prizor rastužiti ili probuditi nadu u meni?