Kada čitam ovaj dio Evanđelja sjetim se onog pitanja kojeg se često čuje: “Zašto su crkve tako ukrašene i pozlaćene, ne bi li bilo bolje da se sve to bogatstvo proda i razdijeli siromasima?” Neću ulaziti u motive iza tih pitanja, ali sigurno je da svaki čovjek ima potrebu darovati drugoga nečime. Dok promatram događaj u Evanđelju, gledam Isusa kako sjedi za stolom i prima. Poželim se pridružiti njegovom stolu, ali kao da za to nalazim različite izgovore koji me priječe da se približim. Dolazi mi jedna misao koja me snažno probudila i upozorila. Što ja mogu donijeti Isusu kao dar? U ovom trenutku to je sigurno vrijeme koje darujem Isusu da ga bolje upoznam. Zapravo, njemu ni najveći dar nije toliko važan kao onaj najmanji dar koji je darovan od srca. Zahvalnost. To je dobar početak ako trenutno ne znam čime bih darovao Isusa.
