Ivan je za Modrave znao od samih početaka, jer mu je Palma bila župa, ipak, prvi je put išao tek 2008. godine. Baš kako nam je i Ilka  govorila o važnosti svjedočanstva, tako nam i Ivan potvrđuje njezinu tezu: “Jedan od poticaja je bilo kad sam sreo jednog starog prijatelja koji je 2007. igrom slučaja bio na Modravama, bilo je jasno da mu se nešto dramatično dogodilo, to me zaintrigiralo jer dotad nisam nikoga osobno znao tko je tamo bio. Kad sam prvi put izašao s brodice na stari ponton (još nije bilo mola) te nedjelje 13.7.2008. prva pomisao je bila zbunjenost. Dan je bio vrlo siv, oblačan i turoban (za razliku od svih nakon toga), a bilo je i vrlo malo ljudi kad sam stigao. Jednostavno nisam znao što očekivati. Do kraja dana sam već bio zaljubljen u Modrave…”

Tri puta je sudjelovao na Modravama, nakon toga je bio animator, glavni animator, domaćin, kuhar, logističar – ukupno osam modravskih godina. Čak i zaljubljenici u Modrave doživljavaju težine i neugodnosti. Je li to slučaj i kod tebe?

Teško, a i u nekim specifičnim situacijama neugodno, mi je bilo kad sam bio prvi put glavni animator. Bez ulaska u detalje mogu reći da je na više razina bilo teško (viroza cijeli tjedan, izlaženje iz sebe kad je u pitanju takav oblik uloge, nategnuti međuljudski odnosi), ali mi je drago da sam ga imao, u retrospektivi jako vrijedno životno iskustvo.  Još jedna teška stvar je često bio povratak u svakodnevicu, nesnalaženje nakon spuštanja s te “gore preobraženja”.

Oskudni modravski uvjeti su Ivanu koji dolazi iz centra Zagreba ipak odgovarali: bili su dubinsko oslobođenje i početni uvjet za susret s čovjekom, sobom i Bogom.

A Njega – gdje si ga pronalazio? U drugim ljudima kroz razgovore i zajednička iskustva (šokira te koliko je zapravo doslovce svatko fascinantan kad dođe na Modrave). Zatim u svim duhovnim dijelovima programa, osobito u misi i klanjanju. I na kraju u samoj Božjoj prirodi.

Kroz osam godina se duša natopi mnogim sjećanjima, prekrasnim ljudskim pričama, smijehom, misama, Božjom prisutnosti… što bi izdvojio od svega toga? Animatorstvo kao iskustvo općenito, to davanje svojih ribica i kruhova, davanje do kraja u nadi da će Bog to preobraziti, taj gotovo “borbeni” osjećaj biti dio jednog takvog tima, neopisivo…

Ivane, za kraj, naše omiljeno pitanje: u čemu je tajna modravske dugotrajnosti: Mogao bi sad nabrajati razne stvari, dubinski susret s drugim ljudima, pogođen program, jednostavni uvjeti života, bla bla bla. Ali na kraju se svodi na jedno – Providnost – Bog je odlučio staviti mali komadić Nebeskog Jeruzalema na taj mali poluotok, a od početka ima ljudi koji s Bogom žele surađivati u tome. AMDG.

Prva modravska asocijacija – jedna riječ! Raj

Omiljeni kutak na Modravama? Blagovaonica

Najdraža aktivnost iz programa: Originalno mi je bila večernja kateheza/radionica, s godinama su mi se nekako stvari izjednačile, u svemu je bilo baš puno ljepote i Božjeg prsta

Omiljeni duhovnik? Alan Modrić

Omiljeno modravsko jelo? Carbonara

Drugi modravski tjedan je počeo. Ostalo je još pokoje mjesto na Modravama, ako si spreman izaći iz sebe, poći u susret drugome – prijavi se. Ako nisi spreman na to – svejedno razmisli o prijavi, tjedan dana bez nutele i mobitela još nikoga nije unesrećilo.

Možda imaš viška godina – svejedno možeš pružiti ruku, dodati kamen, pogurati ekipu koja dolje služi.