U skripti Sveti Ignacije Loyolski i Družba Isusova (FTI, 2021) opisuje se kako je sveti Ignacije cijelog života bio poseban štovatelj Blažene Djevice Marije koju često zove – Naša Gospa.
To je napose vidljivo nakon viđenja Gospine slike s Djetetom Isusom kad je bio na bolesničkom krevetu za vrijeme oporavka u Loyoli. Ozdravivši, krenuo je na put. Dio novca dao je za obnovu jedne Gospine slike koja ja bila oštećena u mjestu nedaleko od Loyole. Meditacije u Duhovnim vježbama često završava razgovorom s Gospom kao posrednicom pred božanskim osobama te molitvom Zdravo Marijo. Kad se vratio iz Pariza na oporavak u Loyolu, posredovao je neka se triput u danu zvoni, ujutro, u podne i navečer, i moli Pozdrav Gospi, odnosno, kako mi kažemo danas, „Anđeo Gospodnji“. U Rimu pomaže bratovštinu Svete Marije od Pohođenja u gradnji kuća – jedne za siromašne dječake, a druge za siromašne djevojčice, a obje uz crkvu sv. Marije. Papa Pavao III. dao je Ignaciju i njegovim drugovima crkvu Santa Maria della Strada (Gospa od Puta). Tu je Ignacije proveo svoje zadnje dane u Rimu i dio te kuće ugrađen je u zgradu i današnju crkvu Il Gesu. U svom Duhovnom dnevniku opisuje svoja viđenja Gospe i svoju pobožnost prema njoj.