Zanimanje: socijalna radnica
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u volontiram na projektu “72 sata bez kompromisa” već 5. godinu za redom. Izvan njega volontiram s djecom tražiteljima međunarodne zaštite u Porinu. Zajedno pišemo zadaće, učimo hrvatski jezik i privikavamo se na novu životnu sredinu. Mislila sam kako nikad ne bih bila dobra u radu s djecom, ali mi je ovo iskustvo potpuno promijenilo mišljenje te sam shvatila koliko je važno otvoriti se novim stvarima u životu.
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Omiljena SKAC-ova vrijednost mi je ljubav jer bez nje ionako ništa drugo ne bi imalo smisla..
Čega se najviše bojiš? Bojim se da neću prepoznati na što sam pozvana i da stoga neću iskoristite sve talente koji su mi dani.
Što najviše voliš? Najviše se volim družiti s dragim ljudima, uživati u prirodi i otkrivati nove, nepoznate ulice po Gornjem gradu.Zašto volontiraš? Volontiranje smatram izvrsnim provođenjem slobodnog vremena pri čemu se jako zabavim, a istovremeno učinim nešto dobro za druge. Mislim da je teško pokušati razumno objasniti razloge jer volontiranje donosi toliko dobra u našem životu da je to moguće shvatiti samo ako se ljudi i sami odvaže na volontersku pustolovinu.
Došla sam ako treba pomoći
Ne znam jeste li se ikada susreli sa Zrinkom. Ja sam imala priliku, nekoliko puta telefonski i samo jednom uživo. Ali toliko sam čula o njoj da sam, kad sam ju konačno vidjela, imala osjećaj da znam sve o njoj. Ili, bar sve što je potrebno znati. Način na koji se njeno ime izgovara meni odaje o njoj puno više nego što same riječi govore. Zrinka. Kao netko tko je s nama oduvijek, netko s kime želimo biti i s kim nema problema. Prije nego pokušam sumirati što sve donosi u SKAC, želim napomenuti da ima nešto u samoj njezinoj pojavi, dugoj plavoj kosi i lijepim haljinama, nenametljivom, a zanimljivom glasu i sadržaju onoga što glas donosi. Kada priča, djeluje kao da je u njoj netko zapalio svijeću i ta svjetlost svijetli kroz nju. Po struci je socijalna radnica. Osim u SKAC-u, volontira s djecom izbjeglicama u prihvatilištu Porin, a kad je bila mala, željela je biti liječnica.
Pa sad, sve to treba povezati s tim da ju ljudi koji s njom surađuju u SKAC-u, vide kao – vatrogasca. Zrinka je volontirala na 72 sata bez kompromisa, svake godine uključujući se sve više i preuzimajući više odgovornosti. Ove godine, koordinira tim za akcije. Njezin pristanak na odgovornost i odvajanje podosta vremena nešto su što je samom projektu trebalo. Tko će ove godine, ako ne ona. Gasila je požare kad je trebalo, ali i prepoznala rizike od požara pa prevenirala. Pokucala je jedan dan i rekla “došla sam ako što treba pomoći”. A trebalo je, i ne znamo koji poticaj je slijedila, ali zahvalni smo i na njoj i na Onome koji ju tako dobro potiče. U njoj je unutarnje bogatstvo koje će zasigurno cijelom timu biti na rast. Domišljata je u rješavanju izazova, nepokolebljivo vesela i ustrajna. Ne boji se pitati kada ne zna i zna slušati što je potrebno. Koje se unutarnje borbe u njoj odvijaju, ne znamo. Ima li otpuhivanja od dosade nad nekim monotonim zadacima, od promjene planova u zadnji čas, ima li “ne da mi se više” trenutaka…? Teško je reći, jer ako i ima, u tim borbama pobjeđuje Zrinka, a ne dosada, kukanje, prigovaranje… Bogatstvo koje joj je darovano, stavlja na raspolaganje drugima. Nadamo se da će upravo u tome biti najveći primjer drugima. Sve ovo zvuči ozbiljno, i gašenje požara i veličina koju Zrinka nosi, ali njezina jednostavnost i smisao za humor nekako to sve učine pitkim, i lakim… Vjerojatno ni ne zna kako utječe na ljude: da to što ona jest i kako radi, uistinu dirne ljude oko nje. Sve možda najbolje stane u rečenicu: nije poslove odrađivala zato da pokaže kako ona nešto zna i može, nego zato da olakša ljudima oko sebe.
Čini mi se kao da je do kraja nismo upoznali, a da smo ju ipak uspjeli i previše otkriti ovim tekstom. Završit ćemo sa željama, zahvalama i pozdravima:
Zrinka je prošlih godina bila hitna služba, ali ove godine puno je posla i odgovornosti na njoj i nije izgledno da će moći biti nekom oslonac kao ovih godina. Sad kada je postala voditeljica tima, možemo se moliti i poželjeti joj da i oko sebe okupi tim spremnih kakva je ona bila, i da kroz to dodatno upozna i Božju ljepotu koja se u njoj očituje, i shvati koliko smo joj zahvalni, i koliko nas obogaćuje.
