Zanimanje: studentica Ranog i predskolskog odgoja

Što radiš u SKAC-u i izvan njega? Animatorstvo (Modrave, 3D), 72 sata bez kompromisa, Volonterski centar.

Omiljena SKAC-ova vrijednost? Konkretnost.

Čega se najviše bojiš? Da ne ostvarim svoju svrhu.

Što najviše voliš? Zajedništvo i stvaranje.

Zašto volontiraš? Vjerujem kako su mi talenti dani da ih dijelim s drugima, i volontiranje me gradi u duhovnom i društvenom smislu.

U SKAC-u

Uvijek je zanimljivo saznati kako je koja osoba saznala za SKAC-a, kako je do njega došla i zašto je ostala. Svaka priča jedan je komadić kamena u predivnom Božjem mozaiku. Pa tako i priča naše Petre Tačković.

Njen komadić kamena plave je boje. Naime, Petrin prvi susret sa SKAC-om dogodio se tamo gdje Bog ljetuje, na modrim valovima naših Modrava. Upoznala je SKAC kroz originalnost i jednostavnost koju donosi kamp na Modravama, kroz radost i sjajne oči ljudi koji su s njom bili na kampu, kroz divote svega stvorenoga – od zvijezda na noćnom nebu do ugodnog hlada pod borovima. Boga najvise susreće u originalnosti svega stvorenog.
Kad bi trebalo opisati Petru i njezino srce prema Bogu, bio bi to psalam 136, koji u poniznosti i divljenju slavi Jahvu i Njegovu ljubav koju je ugradio u svaki kutak ovog svijeta – “Jedini on učini čuda velika… Mudro sazda on nebesa… On utvrdi zemlju nad vodama: vječna je ljubav njegova!” | Ps 136, 4-6

Petra je nježna duša, pomalo samozatajna. Dijeli svoje talente s drugima, ali se ne nameće njima. Uzima inspiraciju iz dubine svog srca i nesebično to dijeli s drugima, ni ne znajući koliko dirne svaku osobu koju susretne. Što ju više upoznaješ, otkrivaš spremnost za rast, otvorenost da pita kad joj nešto nije jasno i tu njenu nježnost koja je uvijek prisutna – kad svira gitaru, govori o svojoj 3D grupi ili iznosi kako ju je Bog dotaknuo u danu. 

Petrina veličina i malenost posebice je došla do izražaja kad se jednom u 3D grupi prolio vosak sa svijeće po podu. Vosak se sasušio, pokušali su ga oprati, ali mrlje su ostale. Kad se javilo Petri što se dogodilo, njezin odgovor je bio skroz jednostavan, iskren i ponizan: ‘žao mi je, nisam imala svijest, trudit ću se da se ne ponovi.’ Njezin ton glasa je bio nježan, nije bježao od odgovornosti, i nekako zahvalan na povratnoj informaciji. To je to, ta njezina iskrenost, koja ne bježi, ne skriva se, prisutna je i djelotvorna, unosi mir, pouzdanje i jednostavnost.

Petra je i kreativna duša, voli crtati i kroz to izražavati svoje osjećaje, misli, čežnje. Njezini crteži su kao molitva na papiru. Naslikala je našu božićnu čestitku. Kad je dobila prijedlog da ju naslika, reagirala je kao maleno dijete koje se silno veseli nekom poklonu. Ganutljiva je ta njena djetinja radost pomiješana sa zrelošću. Zanimljivo, Boga susreće u Njegovoj originalnosti, a i njezina je slika bila: originalna!