Zanimanje: profesorica hrvatskog jezika

Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKACU-u sam do sada bila animator na 3D-u, a od ove godine sam koordinator za 1.godinu 3D-a. Izvan SKAC-a radim kao odgajatelj u domu za nezbrinutu djecu i pazim na klince koji su mi povjereni. Uz to povremeno ispravljam gramatičke greške i pečem kolače.

Volontersko iskustvo (izvan i u SKAC-u): Kuhala sam na Golom otoku, Modravama i Lastovu, bila sam animator na Modravama i na 1. i 2. godini 3D-a. Svako od ovih iskustva mi je dragocjeno jer mi je u život donijelo nove ljude i pružilo mi priliku da preko ljudi osjećam i kušam Boga koji brine o meni.

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Ljubav, jer stvara odnose i daruje sebe. Volim ljude i odnosi su mi jako važni, volim tražiti i pronalaziti Boga u ljudima koje susrećem, biti tu za druge, ali i dopustiti da drugi budu tu za mene.

Čega se najviše bojiš? Razočaranja. Toga da ja razočaram druge i da drugi razočaraju mene. Polako učim da se čak i to smije i da svijet (ili čak i odnosi) ne propadaju kad se to dogodi.

Što najviše voliš? Volim ujutro piti kavu s Isusom, volim fizički rad, bilo to slaganje skladišta, premještanje dasaka na Modravama ili brušenje paleta na balkonu. I biti s ljudima koji mi pokazuju kako Bog voli.

Zašto volontiraš? Volontiram u SKAC-u jer sam ovdje doma, jer su ovdje ljudi koji brinu i prihvaćaju me – čak i kad pogriješim, i jer učim kako izaći iz svog gunđanja i voljeti više. I zato što volontiranjem imam čast vidjeti kako Bog djeluje u životima drugih, a to me jako raduje.

U SKAC-u

“Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.” Mudre izreke 16, 24

Ovaj citat iz Biblije nekako nas iz više razloga podsjeća na Maju. Ono što uveseljava naša nepca, to je Majin fini kruh, kiflice i sva druga hrana koju priprema s ljubavlju i predanjem, bilo to na Modravama, nekom drugom kampu ili drugom mjestu. Uz nju, nikad ti ništa neće faliti, ni hrane, ni ljubavi, ni razumijevanja.
Majine riječi su ljupke, ne samo zato što je profesorica hrvatskog jezika i što će posložiti riječi u rečenicu po pravilnom redu, već i zato što primjenjuje sva svoja znanja i vještine koje je naučila (na faksu, u metodici i u radu s djecom) na rad i volontiranje. Bilo da vodi grupu na 3D-u ili radi s djecom, svakoj osobi će dati do znanja da je vrijedna, dragocjena i posebna i probuditi u njoj osjećaj pripadnosti.
Maja ima vrijedne ruke (kao i njezina imenjakinja ?) i ne ustručava se pružiti pomoć gdje god i kad god treba, čak i kad se radi o ne toliko popularnom poslu (brisanje prašine, tegljenje tereta, čišćenje WC-a…). Ona je, mogli bismo reći, onaj marljivi i predani Radnik kojeg bl. Ivan Merz spominje u svojim mislima (“Katolicizam se neće širiti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjeg na zemlji.”). Tu Majinu predanost radu i drugima prepoznajemo u činjenici da, prije susreta 3D formacije koji vodi, dođe ranije da pripremi sebe, svoje srce i prostor za druge ljude, kako bi se oni kroz sve to još više približili Bogu. Kako je i napisala, volontiranje joj pruža čast vidjeti Božje djelovanje u životima drugih. Za nju je ljudski život svet i to pokazuje u svojoj iskrenoj radosti kad susreće druge.
Volontiranje joj predstavlja priliku da kroz druge ljude još više upozna Boga kao dobrog Oca, koji brine o njoj i koji je sama Ljubav. I baš ta Ljubav izvor je svih njezinih odnosa s drugim ljudima koje susreće. Volontiranje u SKAC-u u Maji budi osjećaj radosnog i otvorenog doma.