Ivan je s nama od svojih studentskih dana i preko SKAC-a se polako razvija njegova životna priča. Kako je izgledao njegov životni put, od volontiranja na našim volonterskim akcijama do voditelja Muške molitvene zajednice, saznajte u nastavku. Prvo, upoznajte Ivana iz vlastitog pera preko brzopoteznih pitanja:
Zanimanje: Student geofizike, smjer meteorologija, 5. godina
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u trenutno vodim Mušku molitvenu zajednicu, a izvan njega studiram, bavim se raznim hobijima i zaručen sam.
Druga volonterska iskustva: Volonterske akcije i aktivnosti vezane uz Modrave, 3D formaciju i 72 sata bez kompromisa
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Jednostavnost – ne izbjegavam prilike za rast, niti poteškoće. Uhvatim se direktno s njima u koštac.
Čega se najviše bojiš? Da ću protratit vrijeme i ne učiniti onoliko dobroga koliko sam mogao.
Što najviše voliš? Najviše volim dobro iskoristiti dan.
Zašto volontiraš? Jer time obično činim nekog drugog sretnim.
Poziv na posvećenje
„Posveti sebe i posvetit ćeš društvo.“ Ove riječi svetog Franje Asiškog značajno odzvanjaju i u našim srcima i današnjem svijetu i stavljaju u naša srca poziv za potpunim predanjem Bogu, da budemo kao olovka u Njegovim rukama i stavlja pred nas poslanje drugim ljudima pozivajući nas da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta. Međuljudski odnosi prilike su gdje možemo iskusiti Božju prisutnost, jer nas On preko naših odnosa s bližnjima sebi sve više približava. Na taj poziv odgovorio je i naš Ivan trudeći se rasti u ljubavi, predanju i milostima te ono što je dobio, doživio i naučio u SKAC-u daje i drugima i obogaćuje ih. „Dajem drugima svoje vrijeme, pouzdajući se u Boga da će mi tad dati što mi treba.“ Ivan ulaže svoje vrijeme u dobre i plemenite stvari, volontirajući, darujući se drugima, a Božja providnost i darovi koje je usadio u njega čine njegov trud plodonosnim.
Ivan također kvalitetno ulaže svoje vrijeme vodeći Mušku molitvenu zajednicu, koja je nedavno pokrenuta u SKAC-u. Cilj molitvene zajednice je Krista nasljedovati u odnosu prema sebi, obitelji, društvu, poslovnom okruženju i prema Bogu. Dečki se vježbaju u krepostima kroz poduku, iskustvo i zajedništvo, dijeleći vlastita životna iskustva. Spremno rade korake rasta u ljubavi, čistoći i vježbanju kreposti te se međusobno posvećuju u životu.
Izaći iz sebe u odvažnost
Ivanovo volontersko iskustvo započelo je dolaskom u Zagreb na studij. Kao mlada osoba puna života, duha i talenata, spremna darovati svoje vrijeme i rasti u odnosima s drugima, Ivana je privukao SKAC sa svojim volonterskim aktivnostima i krenuo je sudjelovati na 72 sata bez kompromisa, te se postepeno uključio i u druge projekte poput Modrava i 3D formacije. Ističe kako mu je tijekom volontiranja najviše pridonjelo izgrađivanju „upoznavanje drugih ljudi, a pogotovo kreposnih ljudi od kojih sam, da tako kažem, puno naučio.“ Provodeći vrijeme s drugim ljudima doista možemo puno naučiti o životu, samima sebi, Bogu. U svakog od nas Bog je ugradio sebe na drugačiji, jedinstven i poseban način te upoznajući druge, sve više upoznajemo samog Stvoritelja. To čini našu životnu avanturu predivnom i vrijednom življenja. Kad smo pitali Ivana što mu je bio najveći izazov dok je volontirao, kaže da mu je najveći izazov bio „prepustiti se i izaći iz sebe.“ Bog nas uvijek poziva na izvrsnost i uvijek nam daje prilike za rast i dubine. Ali Ivan je na svaki izazov uvijek spremno odgovorio, otvorenog srca, spreman umrijeti sebi i izaći iz komfor zone. Kako je i sam rekao, omiljena SKAC-ova vrijednos mu je jednostavnost te „ne izbjegava prilike za rast, niti poteškoće. Uhvati se direktno s njima u koštac.“ Ta odvažnost i hrabrost u životnim situacijama, okolnostima, volontiranju, urodila je plodom i ostala duboko ukorijenjena u njegovom iskustvu, i ono što mu je najviše priraslo srcu u cijelom volonterskom radu je to što je „upoznao svoju buduću ženu! I to što su neki preko mene došli bliže Kristu, što je najvažnije.“
Bog oblikuje životni put
Svatko tko dođe u SKAC, sa sobom ponese jedinstveno iskustvo, koje onda gradi sliku SKAC-a i pokazuje da je svatko dobrodošao ugraditi komadić sebe i pronaći svoje mjesto u SKAC-u. Na pitanje koje vrijedno iskustvo je stekao u SKAC-u, Ivan odgovara: „Vrijednim smatram to što sam mogao upoznati i pričati sa uistinu mnoštvo ljudi. Ali ne samo upoznati ih, nego i razgovarati s njima o smislenim temama i raditi s njima dobre i korisne stvari.“ Cijelo iskustvo SKAC-a, sve aktivnosti i događaji kroz koje ljudi tamo prolaze i svi međuljudski odnosi oblikuju osobu za život i budućnost, pružajući joj jedinstvenu priliku za proširenjem vidika i rad na sebi. Ivana je iskustvo u SKAC-u također oblikovalo za životni put na koji ga Bog poziva: „Iskustvo u SKAC-u me oblikovalo tako da sam dobio samopouzdanje i svjesnost o svojim talentima i vrijednostima. Naučilo me kako da se nosim s emocijama i sa svim životnim situacijama.“ Razmišljajući o budućnosti, Ivanu je važno da i dalje ima priliku davati sebe u volontiranju te ima plemenitu želju: „Uvijek kad zamišljam budućnost u smislu volontiranja i tog, vidim se blizu Isusovaca i(li) župe u kojoj ću se davati koliko mogu! Smislit ću ja već nešto da to i ostvarim!“ Za kraj, na pitanje zašto SKAC, Ivan odgovara u duhovitosti ali i u dubini: „ Zato što je SKAC skraćenica za studentski katolički centar, a ja mislim da sam svo troje. Šalim se, ali stvarno sam ga doživljavao kao neki centar, jer je tamo bila akcija, formacija, dobri ljudi itd. Također, Isusovačka duhovnost mi je osobno izazovna i to me je privuklo.“
Zahvalni za Ivanov dar, prisutnost i odvažnost u odgovoru na Božji poziv te na obogaćivanje SKAC-a svojim talentima i darovima, završavamo tekst vjerujući da će Bog još više umnožiti trud Ivanovog rada na Božjoj njivi i u svijetu sijati plodove mira i zajedništva, kako govori i najdraži Ivanov citat iz Biblije: „ Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5, 9)
