Zanimanje: Suradnik na projektu Hrvatske zaklade za znanost i asistent na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u pohađam 1. godinu 3D formacije, volontiram i odnedavno (od nove godine) ministriram na misi mladih. Izvan SKAC-a sam uglavnom okupiran poslom i trudim se biti dobar prijatelj (kave).

Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Jednostavnost jer mi nedostaje. Pokušavam oponašati ljude za koje smatram da su jednostavni.

Čega se najviše bojiš? Neuspjeha, javnog nastupa i zubara.

Što najviše voliš? Volim kada vidim da nešto što sam zamislio ili spoznao teorijski  funkcionira i u stvarnom svijetu.

Zašto volontiraš? Volontiram jer mislim da mi je to korisno: to je dobar način da pametno iskoristim svoje vrijeme i malo se odmaknem od svojih problema, razvijam odnos s drugim ljudima i odnos s Bogom i postoji vjerojatnost da ću tako upoznati svoju buduću ženu.

Kad bismo Branimira opisivali kao volontera, mogli bismo jednostavno reći, on je baš naš. Željan konkretnog rada za druge, ali i na sebi, bez odgađanja i premišljanja dao se u sve u što se može dati. Jednostavno, u SKAC-u je i za SKAC je. Već sam dva puta napisala riječ – jednostavno. Branimir kaže da mu te jednostavnosti nedostaje, ali mi to nekako ne vidimo. Ulijeva povjerenje silnim povjerenjem kojim nam je od početka iskazao.  Iskren u vezi svojih briga i želja, pouzdan, prisutan. Od početka je nastupio odlučno izaći izvan svoje zone ugode, suočiti se sa svojim granicama i prijeći ih. I tako iz dana u dan, upoznajući nove ljude i izlažući se novim situacijama. Ne znamo koliko to borbe njemu iziskuje, ali plodove vidimo i zahvalni smo na njima.

Zanimljivo je i što kažem da je Branimir baš naš, a zapravo volontira u Isusovačkoj službi za izbjeglice. Svake subote, učenicima osnovnih i srednjih škola daje instrukcije iz matematike, fizike i prirodnih predmeta. I kaže da mu je lijepo tamo, ali i kolege volonteri kažu da im je s njim lijepo. Njegovo darivanje vremena i znanja pravi je blagoslov s obzirom da je većina volontera društvenog usmjerenja, pa im, kako oni to kažu, krati muke po matematičkim zadacima, kemijskim jednadžbama i formulama. Za njega će reći da je predan i smiren u radu s djecom. Nema ničega što smo čuli osim riječi pohvale. Dobro ih je podmitio palačinkama koje im napravi i podijeli!

Vjerojatnije od mita je ipak da je u njemu dobro lako prepoznati, i da njegova spremnost vidjeti i činiti dobro potiče i druge na isto. Preko njega i s njim se možemo veseliti što Božja kreativnost koju smo spoznali teorijski živi u praksi.