U kolovozu vas upoznajemo s djevojkom koju je sama Božja providnost dovela na naša vrata. Vrata na koja je stigla s golemim osmijehom koji je i dalje prati, a isti osmijeh će imati i svatko tko pročita njezinu priču. Riječ je o Antoniji Ležaić.
Godine: 28
Zanimanje: Programer.
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? U SKAC-u volontiram, gdje god stignem i mogu, a izvan njega radim kao programer informacijskog sustava.
Što voliš? Igrati se i smijati.
Čega se bojiš? Zmija.
Omiljena SKAC vrijednost i kako je živiš? Ljubav. Živim je tako da se trudim svaki dan odlučiti za nju.
„Gdje me hoćeš, tu ću rasti“
Antonijin dolazak u Palmino dvorište dogodio se zahvaljujući – krunice na Kamenitim vratima! „Kada sam se zaposlila u Zagrebu slučajno sam vidjela da se na Kamenitim vratima redovito moli krunica. To mi je bio toliko snažan prizor. Zaigrala sam se detektiva i bacila u istraživanje tko to tamo moli krunicu.” U stilu Sherlocka Holmesa Tonka je stigla do Palme, a malo kasnije i do SKAC-ovog weba gdje odavno stoji znamenita – prijavnica za volontiranje!
I tako je krenula naša zajednička priča. Član medijskog tima, animator na 3D-u, voditelj akcija na 72 sata bez kompromisa, brojni eksperimenti i ostale SKAC aktivnosti. Tonka je djevojka koja je od prvoga dana radosno davala svoje vrijeme te s nama dijelila, a time i umnažala, svoje talente. Zašto je to činila baš u SKAC-u? Za nju je odgovor jednostavan – Božja providnost. “Jednom kada sam ovdje došla nisam ni razmišljala volontirati negdje drugdje. Ovo je za mene istoga trenutka postalo mjesto susreta. Susreta s drugima. Sa samim sobom. I s Bogom. Tu gdje me On hoće, tu ću rasti. Tu ću se dati.”
Davanje u skrovitosti
Nakon svakog volontiranja Antoniji je uvijek posebno vidjeti radosne poglede i osmijehe, a uz sva plodonosna volonterska iskustva koja je stekla, teško joj je izdvojiti ono koje joj je najviše ostalo pri srcu. Zato je s nama podijelila jedno nedavno – MAGIS Europe 2022.
Govori nam kako je za nju to bilo osobito vrijedno jer ovdje nije bila u tipičnoj ulozi nekog volontera. Naime, bila je dio molitvenog tima. “Toliko sam zahvalna na prilici da sam mogla u skrovitosti zagovarati za cjelokupni projekt i vidjeti kako On djeluje. Upoznavati snagu molitve. Posebice me doticalo kako smo se zadnjih mjesec dana okupljali nedjeljom i molili za MAGIS.”
U toj molitvenoj avanturi se s velikom vjerom prepustila i Njegovoj providinosti. Bilo joj je jasno da će u tjednu dok traje Magis trebati još intenzivnije moliti, no tjedan dana prije početka projekta još uvijek nije znala gdje će to biti. “Osjećala sam da me Bog želi upravo u Splitu s ekipom koja priprema završnicu, ali nisam razumjela zašto. Otišla sam, iako nisam znala kako će tamo stvari izgledati.”
A odvažan odlazak i prepuštanje Njegovoj volji Bog joj je i blagoslovljeno vratio. “Mogla sam biti tamo za Njega i za druge. Bilo da nekog samo poslušam ili nasmijem. Da mu pomognem napraviti sitnicu ili nešto četvrto. Osjetilo se naše iskreno zajedništvo i koliko radimo za Boga.”
Čuveni četvrtak
Ali život, pa tako i onaj u SKAC-u, sa sobom nosi i svoje izazove. Tako je i Tonka na proljeće prolazila jedan teži period, a Bog joj je progovorio na samo Njemu sličan način. “Nisam znala što i kako dalje. I tada se dogodio jedan čuveni četvrtak kada su cjelodnevna klanjanja u SKAC-u. Došla sam navečer uplakana u kapelicu pred Presveto i rekla Mu – imaš 20 minuta. Govorila sam Bogu kako mi je teško i kako se više ne vidim u SKAC-u.”
I dok ga je Tonka molila da je makne iz SKAC-a, On je imao drugačije planove. 20 minuta je potrajalo malo dulje nego inače. Bilo je već 21:30. Kada je odlučila otići – nije mogla izaći. I to doslovce. “Shvatila sam da sam ostala zaključana. Tada sam dobila odgovor koji sam trebala. Dao mi je do znanja da me ovdje želi i da me odavde ne pušta, da imam još toga za dati. Ta situacija me vratila u dubinu same sebe. U tih sat vremena posvijestila sam si koje su to moje želje i čežnje i napokon ih izrekla Bogu. Nekada se čovjek treba rastaviti da bi se sastavio i meni se to dogodilo taj dan.”
I jedna tajna veza
I za kraj, o Antoniji ne možemo pričati bez da spomenemo jednu važnu osobu s kojom dijeli posebnu vezu. Riječ je o svetome Josipu. “Dolazeći u Zagreb, doselila sam u stan na Trešnjevci. Time sam postala dio župe svetoga Josipa. Nisam u početku na to previše obraćala pažnju. Tek kasnije sam saznala da se moja baka utjecala njegovu zagovoru da mi pronađe stan.”
A jednom kada je shvatila da je čuvar nazaretske obitelji i njezin čuvar, stalno mu se utječe u zagovor. Zbog posebne veze koju dijeli s njim, nedavno je i zajedno s prijateljicama izradila kutijicu za poruke svetome Josipu. “Naš odnos nije odnos s puno riječi, ali stalno osjećam njegov zagovor i koliko on brine za mene, za sve nas. Od Josipa jako puno učim i rado se družim s njim.”
I dok Antonia uči od svetoga Josipa, mi se mnogo čemu učimo od nje. Beskompromisno davanje, otvorenost, služenje, briga za drugoga, osluškivanje Njegove riječi i predanje Njegovoj volji. Sve su to vrline kojima nam daje primjer kako činiti stvari na veću slavu Božju.
