Pamtit ću ovaj dan zbog radosti i osjećaja ispunjenosti kojeg je u meni ostavio. Probudila sam se nakon dobro prospavane noći, a kako i ne bi bila kad me prethodnu noć Pater poškropio svetom vodom :D. Spremila sam doručak i odlučila se prihvatiti posla oko pripreme satova jer eto, zbog bolesti me nije bilo dva tjedna pa je sada potrebno vratiti se u normalu.
Vrijeme mi je tako brzo prošlo što potvrđuje izreku koja kaže da je u radu spas, a posebno kada se radi o nečemu što volimo. Polako se bližilo vrijeme da kada sam se trebala spremiti te poći u SKAC na edukaciju pa sam u svemu tome zaboravila ručati. Ali, Božja providnost u mom životu se očituje kroz svakodnevne situacije pa je tako i danas sasvim slučajno Vesna došla s ručkom kojeg smo zajedno jeli.
Nego da ja krenem pisati ono bitno, doživljaji nakon edukacije “Komunikacija sa SRCEM”. Bilo nas je upravo onoliko koliko je trebalo jer je u većim skupinama uvijek teže doprijeti do svih. Ovako je bilo puno kvalitetnije. Moja očekivanja nisu bila ni velika ni mala, nisam previše razmišljala o tome pa sam se na kraju ugodno iznenadila. Započelo je, kao i obično, s upoznavanjem. Taj dio mi nije baš najdraži jer su u jednom trenutku sve oči uprte u mene pa se osjećam pomalo nelagodno, ali preživi se.
Bilo je jako zanimljivo i zabavno upravo iz razloga što smo mi bili glavni akteri, potpuno prisutni u trenutku. Nije bilo jedno sasvim obično predavanje u kojem predavač obavi svoje, ispriča što ima i gotovo. Bilo je upravo suprotno, predavač (Dragutin) potpuno se unio u ono što radi pa je samim time bio odličan motivator koji je na kraju ubrao plodove svoga rada koji su se vidjeli na završnom, zajedničkom dijeljenju. Atmosfera je bila jako ugodna, a ljudi pristupačni pa je sve bilo lakše i veselije. Imam jako puno toga što sam upijala tijekom predavanja, izvođenja vježbi, dijeljenja u grupama kao i u samoj igri koja nas je sve dobro nasmijala. Upravo sam tu dobila inspiraciju da i sama neke stvari napravim sa svojim učenicima 🙂 Najbitnije od svega, ono što mi je najviše koristilo vezano je uz naše emocije i potrebe koje proizlaze iz njih. Konkretno što se dogodilo u meni jest da sam zbog neke nedavne situacije koja mi se dogodila, doživjela olakšanje zbog kojeg više ne osjećam ljutnju kao ni sve ostale emocije koje su proizišle iz situacije. Posvjestila sam si da neke moje potrebe ne mogu I neće uvijek biti zadovoljene na način kako bih ja to htjela te da pokušam malo više sagledati stvari s druge strane umjesto fokusiranja na ono što me pogodilo i u meni izazvalo inat zbog kojeg sam počela graditi zidove.
Na početku same edukacije bilo je riječ o gradnji mostova, umjesto zidova što me podsjetilo na trenutak s mise na Modravama kada sam izrekla molitvu za obitelji, da umjesto zidova počnu graditi mostove. Svojim postupcima i riječima koje znaju biti kao strijele, možemo utjecati na druge i biti oni koji grade zidove, ali radom na sebi možemo pomoći u izgradi mosta koje će nas spajati i učiti izdržljivosti i kada je najteže. Odlučila sam biti graditelj mostova, iako znamo svi da u Hrvatskoj to ne ide tako lako ni brzo kao u Kini. 😉
-doživljaji Monike
