Svake subote, SKAC nudi pregršt zanimljivih i izazovnih eksperimenata koji potiču na izlazak iz zone ugodnog i poznatog. Ovoga puta nova znanja i vještine odlučila sam potražiti na radionici kaligrafije koju vodi draga Iva, poznata i pod imenom Diva drawings. O kaligrafiji nisam znala apsolutno ništa, ali sam čitajući o njoj naišla na pojmove poput meditacija, opuštanje, strpljivost. Pomislila sam: „Uh, sve što mi ne ide!“ i ta je misao bila jasan znak da je vrijeme za dobro poznato SKAC-ovsko „bacanje u vatru“. Na radionicu sam došla s očekivanjem da ću naslikati remek-djelo i uživati u čitavom procesu njegovog stvaranja. Kako sam se prevarila… 

Na početku radionice pročitali smo nekoliko redaka iz Svetog pisma, a potom je Iva imala kratki nagovor kojim nam je željela skrenuti pažnju na promatranje slikanja i stvaranja kao suradnje s Bogom. Uzela sam kist u ruke i započela proces realizacije slike koju sam imala u glavi. Svakim potezom kista bila sam nestrpljivija i stroža prema samoj sebi, gubila sam motivaciju, željela sam odustati i zaista nisam uživala. Iako sam u jednom trenutku završila svoju sliku, tu nije bio kraj mojoj borbi! Pravi izazov počeo je tek kad je Iva uzela kredu i na ploči započela objašnjavati tehniku kaligrafije, slovo po slovo, potez po potez. „Pa već sam sve živce izgubila dok sam slikala, kako ću sad još strpljivo i pažljivo pisati?!“ – mislila sam. Dok sam gledala kako Iva nježno i polagano pokušava prenijeti svoja znanja na nas, nisam mogla ne uočiti ljubav, radost i predanost kojima pristupa kaligrafiji (ali i nama) i tu se u meni dogodio preokret. U istom trenutku postala sam svjesna svojih nesavršenosti, ali i Boga koji poput Ive – brižno i s puno ljubavi prihvaća te nesavršenosti te čak i na njihovim temeljima gradi nešto dobro. Uzela sam olovku u ruke i ispisala slova na platnu tehnikom kaligrafije, no ovoga puta ponizno, predano i strpljivo. Radionicu smo završili Magis krugom, s osmijehom na licu i mirom u srcu.

Ne mogu reći da mi radionica nije bila izazovna, ali u tome je i ljepota cijelog procesa koji se događa iza kulisa kada uočiš svoja ograničenja, prigrliš ih i iskoristiš kao motivaciju da sutra budeš mrvicu bolji. Zlatno pravilo kaligrafije „Pomalo!“, koje nam je naša Iva istaknula, svakako će mi biti bubica u uhu kada i u drugim svakodnevnim zadacima zaboravim na strpljivost i ustrajnost.