U sklopu projekta “Temelj(i) obitelji” odlučili smo jednom mjesečno kroz tekstove dijeliti poticaje i metode koje su se članovima našeg tima pokazale dobrima i korisnima bilo u braku, bilo u nekom drugom odnosu te iskustva koja su stekli kroz svoj profesionalni rad – a vama mogu biti od koristi.
Pred vama je tekst koji je pripremio Antun Volenik, svećenik, isusovac, promicatelj obiteljskoga pastorala i magistar znanosti.
Radeći s brojnim parovima učeći i sebe i njih kako komunicirati sa sobom i drugima jedno pitanje činilo mi se posebno važnim. Pitanje je zapravo dvojako i glasi „zašto želim i dalje živjeti s tobom?“ odnosno „zašto želiš i dalje živjeti sa mnom?“ U mjesecu studenom uvijek, barem za trenutak, sjetimo se onih koji su otišli pred nama. Mnogi od njih, iako možda nikada nisu riječima odgovorili na ovo pitanje, ostali su živjeti jedno s drugim do kraja. To ne znači da se nećemo sjetiti i onih koji su na ovo pitanje odgovorili negativno, na neko vrijeme ili stalno. Sigurno, mnogi odgovori ovih prvih ne bi bili previše romantični niti svjedočki jer se možda ostajalo i ostaje zajedno iz straha od samoće, srama, napuštanja, materijalnih razloga ili onog poznatog „da nije djece…“ ili „da se nisam pred Bogom zavjetovao/zavjetovala…“. Odgovori ovih drugih još su različitiji jer i dalje vrijedi ona Tolstojeva „Svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“.
Ako i nakon ovoga uvoda i dalje čitate ovaj tekst a istovremeno ste u situaciji da to imate koga pitati spremni ste na pitanje – pa stvarno zašto i dalje želiš živjeti sa mnom danas? Baš takvim kakva jesam, kakav jesam. Razgovarajući s parovima u teškoćama obično je odgovor „više ne želim“ ili „ne znam više…“. No ipak, budući da su tu predamnom zajedno pokazuje da negdje još uvijek postoji neka nada i želja kolikogod ona mala bila. S druge strane gledati smrt jednog odnosa nikada nije ugodno i zapravo je smrt prava mjera nas i naših odnosa. Iako bi brak i partnerstvo trebalo biti sinonim za novi život i obranu života, razvodi, teške svađe, razne vrste nevjerstava, ovisnosti svih vrsta zapravo sve više sugeriraju da su oni koji ustraju i bore se preživjeli među tolikima koji niti ne pokušavaju ili nisu uspjeli.
Zašto i dalje želiš živjeti sa mnom? Zašto i dalje želim živjeti s tobom? Ove jednostavne rečenice uključuju i mnoga druga pitanje. Želim li uopće živjeti sam/sama sa sobom? Bojim li se toga života? Što je mnogima najgore one traže ulazak u dijalog dvoje odraslih ljudi. Sve nam to pokazuje zašto je to pitanje toliko teško i zato se ne postavlja u svakodnevnom životu a svima je jasno da bi trebalo. Jeste li nekada čuli za knjigu Put kojim se rjeđe ide? Jedna od najprodavanijih knjiga popularne psihologije reklamira se rečenicama poput: Možda ni jedna druga knjiga nije imala dublji i jači utjecaj na intelektualni i duhovni život nekoliko naraštaja čitatelja nego što je imala ova. Napisao ju je muškarac no nikada nisam sreo muškarca koji ju je i pročita uključujući i mene osobno. Uglavnom postoji čuvena uvodna rečenica ove knjige koja jednostavno kaže: Život je težak, (kasnije autor nadodaje da je i put duhovnog razvoja dug) – tu sam ja negdje stao…. Ma nemoj mi reći?! Ipak u ovom naslovu krije se i jedna duboka istina. Put istinskog odnosa je zapravo put kojim se uvijek a pogotovo danas rjeđe ili rijetko ide. Svi koji se odlučuju baš danas ponovo izabrati odnos kao način života su ovi preživjeli o kojim sam danas govorio. Ako odguglate ovo naše pitanje nećete naći nikakvog direktnog odgovora, čak je i AI tu nemoćna. Odlučujući se za život u odnosu ponovo i ponovo otkrivamo da nemamo alternativu. Možemo se samo zatvoriti u izolaciju i smrt. Tek u odnosu naš život dobiva pravi smisao a onda, paradoksalno, i smrt dobiva svoju. U odgovoru da želim živjeti uvijek uključujemo i smrt ali s jednom velikom razlikom. Život u autentičnom odnosu ne plaši se smrti jer zna da mi svijest o njoj omogućava da vidim vrijednost života, olakšava prihvatiti moja i tvoja ograničenja i poziva nas da vjerujemo u Živoga koji i nije drugo nego odnos i svakom svojom riječju i gestom pokazuje mi da želi živjeti sa mnom, s tobom i naravno s nama kao ljudima u odnosu.
Tišina i smiraj studenog pravo su vrijeme za obnovu odnosa pred činjenicom neizbježne smrti ali i pravog Života koji izvire iz odnosa.
Ako te zanima kako je jedan magis postao temelj za početak braka, zaviri ovdje.
