Otvorene su prijave za duhovne vježbe u šutnji koje se održavaju od 29.12.2021. do 6.1.2022. Zašto se prijaviti i što očekivati? Svoje iskustvo podijelio je jedan prošlogodišnji sudionik.

‘Odmoriti se u Gospodinu.’ Ovako bih sažeo svoje iskustvo duhovnih vježbi u Hrvatskom Leskovcu.

Uz sve ostale obaveze i stresan posao već sam i ranije primijetio kako mi odgovara ponekad se odmaknuti od svega toga. Šutnja zaista stvara ozračje u kojem je lakše čuti Gospodina. Već se dobro znamo On i ja, tako da ga ovaj put nisam gnjavio pitanjima, samo sam mu dozvolio da govori, ako i kada želi.
Iako samo par dana, sjećam se koliko sam puno odmarao tih dana. Prelazio sam s jednog kauča na drugi kauč. Ponekad mi je smiješno kako se Bog zeza sa mnom, ali jednostavno, kao da mi ništa nije htio govoriti dokle god nisam ležao i odmarao. Nije On zapravo puno niti govorio, nego mi je pokazivao kako je dobro biti. Kroz to sam nekako i uvidio tu ljepotu odmora, življenja te promatranja života u sebi i oko sebe. Često sam užurban, efikasan, ali evo par dana sam si mogao dopustiti da to ne budem. Ponekad se prisjetim toga pa usporim u onome što radim. To je zaista veliki dar.

Ako se imalo dvoumiš trebaš li ići ili ne, onda odi pa ćeš znati iz prve ruke kako je dobro. Ja sam se navukao. Ne mogu više niti zamisliti odmor bez ugašenog mobitela, molitve i mise.

U duhovnim vježbama najteže mi je kada se fokusiram na neko određeno pitanje ili stvar za koju ja mislim da je bitna. Tada se najčešće patim i mučim jer Bog kao da ne želi odgovoriti na to, nego mi pokazuje nešto drugo, a ja to ne vidim. Naučio sam kako je jako važno zadržati otvorenost srca i dopustiti Bogu da te iznenadi kad god On to želi. Također, u ovome mi najčešće pomognu pratitelji jer oni ‘sa strane’ puno lakše vide nešto važno, što meni jednostavno promakne.

U duhovnim vježbama u šutnji najljepše mi je bilo jedno iskustvo kada mi je Bog, kroz jednu ružu u vrtu, na vrlo slikovit način pokazao što je ljubav. Još uvijek volim zastati, pobliže pogledati ruže koje stoje uz put, par puta sam si čak i kupio crvenu ružu – da, sam sebi. A nekad si dozvolim i da ‘ukradem’ poneku uz put. Još uvijek imam osjećaj da me one uče o ljubavi…

Još jedna prekrasno iskustvo mi je to kako s nekim ljudima u duhovnim vježbama postanem vrlo blizak iako gotovo ništa ne pričamo. Ponekad vidiš neku osobu kako moli, kako plače, i jednostavno, kao da se povežeš s njom jer si prošao kroz dio njenog iskustva. Ono što mi je bilo odlično na zadnjim duhovnim vježbama u šutnji je to što je nas pet, koji smo se vraćali u istom autu, stalo na piće i prije nego li smo se vratili u svakodnevicu, pobliže smo se upoznali, razmijenili iskustva i kontakte. Najsimpatičnije mi je to što imam osjećaj da te ljude već dobro poznajem, a s druge strane uglavnom im ne znam niti ime.

Sveukupno gledano, mogu reći da sam u ovim duhovnim vježbama naučio Boga doživljavati malo opuštenije. No isto tako se promijenio i moj odnos prema životu. Vidio sam da ima dosta toga što me porobljava, obaveze i očekivanja koje si sam namećem i iz kojih kasnije proizlazi nezadovoljstvo i frustracija. Meni je zaista bilo važno naučiti kako to sve pustiti ili bar malo popustiti.

Sve ovo što sam naveo, a posebno ovo iskustvo odmora i doživljavanja Boga i života na jedan opušteniji način je iskustvo koje me prati i nakon duhovnih vježbi. Mislim da je to zato što su život i duhovni život jednostavno neodvojivi, isprepleteni. Baš kako kaže načelo Isusovačke duhovnosti: tražiti i pronalaziti Boga u svemu.

Na poveznici su prijave za novogodišnje duhovne vježbe u šutnji koje su otvorene do 7.11., a za sva dodatna pitanja pišite na idom@skac.hr.