Kaže sveti Ignacije da je za dobru molitvu važno moći otpočinuti. Stati, ostati u tišini, na miru… dok ne doživiš to:
Kako te čeka!
Kako te gleda!
Kako čezne za tobom…. i kako ta čežnja u tebi ima smiraj samo u Njemu!

Tajna je u odnosu s Njime.

I ako svakodnevno odlučiš stati, otpočinuti, čekati i odgovoriti na Njegovo čekanje, onda to već postaje jedan ples dviju volja koje se vole. To je voljenje, i ljubav koja preobražava okolinu. Pa odjednom stvari poprimaju drugi oblik, ozračje je toplije, izrazi lica mekši, komunikacija jednostavnija, ulaziš u svojevrsnu lakoću postojanja. Čak i kada je teško, i kada je dan pun izazova, ne toneš, ne propadaš, ne truliš, jer znaš da nisi u nevolji sam i iščekuješ kako će On to okrenuti na dobro.

Ima ljudi koji prođu mimo tebe i jednostavno znaš – ovaj nosi Boga.

Želiš li biti jedan/jedna od tih? Želiš li s Bogom tako duboko da živiš s njime svugdje: od kuhinje do sobe, od radnoga stola do kupaone, na faksu, na poslu, u kafiću, na plaži i u planini, kad si sam i s nekim? Želiš li više od vašega odnosa? Želiš li izići s Njime iz Crkve u svaku minutu svojega života? Želiš i da ne moraš vikati sa krovova, nego da u malenim svakodnevnim stvarima bude očito: Bog je tu! Ako želiš sve to, onda možeš početi vježbati! Da bi skočio u dubine odnosa s Njime, kao skakaonica ti mogu poslužiti duhovne vježbe u šutnji.

Duhovne vježbe ti ne garantiraju spasenje. Nisu ni duhovna diploma koju ćeš s ponosom pokazivati prijateljima. Niti su one nešto čime možeš uhvatit Boga za bradu. Neće ti ni omogućiti da ne griješiš više. Ali ono što ti granatiraju jest punih 7 dana tišine i osamljivanja. Udaljavanje od svih tvojih uloga, većine navika, užurbanosti svakodnevice, veš mašine budućnosti, ponora prošlosti. Vježbaju te da živiš sada. 

Duhovne vježbe su poput vremena sjetve… Vježbaš se: čupaš, kopaš, oreš po njivi života. Mučiš se i znojiš, nadajući se da On sije, i da će dati i kiše i sunca da štogod vrijednoga izraste. Na momente ti se čini da na njivi ničega nema, a nekad i da njiva nije vrijedna da bi na njoj šta posebno raslo. Ali On na tvoju velikodušnost da odvojiš sedam dana odgovara još velikodušnije. On sije i sadi – ne za sedam dana, ni sedam godina, nego za puninu života! Ti si dao tek mali dio njive, ali On je sve zasijao. I prošle i buduće dane, i zalijeva svojom Dobrotom tvoje jučer, danas, sutra. Zašto? Jer može, jer želi, jer voli.

Takav je naš Bog!

Ako se osjećaš pozvanim više u dubinu odnosa s Njime, možeš se prijaviti na duhovne vježbe u šutnji na POVEZNICI.