Znaš li zamijesiti kruh? Sjećaš se onih trenutaka iz djetinjstva kada si se s prijateljima igrao/la na igralištu, a onda bi se premoreni svi samo “bacili” na asfalt da odmorite? Jesi li ikad bio/bila u društvu u kojem se šutjelo dok se jede?

Upravo u tim trenucima, tijekom Vikenda pokore, Stjepan je pronašao Mir. U nastavku možeš pronaći njegovo iskustvo i vidjeti zašto je za njega to bio “dosta dobar vikend”!

Kako si se odlučio za vikend pokore?

Jednostavno, htio sam malo ozbiljnije ući u korizmu. Razmišljao sam kako da se pripremim, koju pokoru da odaberem i kako da idem u duhovni život. Vidio sam da SKAC organizira Vikend pokore, pa sam odlučio probati. Čuo sam i od prijatelja koji su bili godinu prije da je bilo dosta dobro. I eto, prijavio sam se.

Kakvo ti je bilo iskustvo tog vikenda?

Bio sam zadovoljan s obzirom na svoja očekivanja. Vikend je jako kvalitetno organiziran i onda postoji mogućnost da se na psihološkoj, fizičkoj i duhovnoj strani dogodi nešto ili svašta. Ja sam imao brojna iskustva. Ta bogata duhovna iskustva gdje sam uočio neke stvari o sebi, svom životu i svojoj prošlosti, a samim time ulazak u neki kreposniji način života mi je dosta pomogao.

Je li vikend zadovoljio tvoja očekivanja?

Da, je. Kada se prijavim negdje, pitam se zašto to radim i onda otprilike očekujem da se odgovor na to zašto i ispuni. Bio je jako bogat vikend, pa bi se moglo reći da je bio čak i iznad očekivanja. Moja očekivanja nisu bila baš definirana pa ne mogu reći iznad, nego, ili sam ostvario ono što sam htio ili nisam.

Je li te nešto iznenadilo ili zateklo na vikendu?

Od samih aktivnosti ništa nije bilo spektakularno. Ali u mom osobnom, duhovnom i psihološkom životu jako je dobro na mene utjecao taj spoj fizičke aktivnosti i duhovnosti, odnosno jutarnje vježbanje, koji mi je vratio pogled na moju prošlost. Vratio mi se cijeli period djetinjstva koji sam bio zaboravio. Mogao sam se osvrnuti i vidjeti kako to utječe na mene danas, odnosno tada. Duboko sam ušao u to i tamo sam tražio Gospodina. Mogu reći da je to bilo jako plodonosno. Taj doživljaj mog djetinjstva, faza kroz koje sam prolazio, nekakvih mojih slabosti i vrlina koje su se tada očitovale. Primijetio sam da su se one promijenile, ali su opet prisutne na ovaj ili onaj način u sadašnjem životu. Eto, to me iznenadilo. A sad, neka aktivnost koja je bila specifična i lagano me iznenadila, bio je objed. Naime, za vrijeme svakog objeda bili smo u tišini i čitala bi se knjiga. Mislim da je bio ispit savjesti, Egzamen, nisam siguran. To mi je bilo fenomenalno. Jer, kada tako upoznajem nove ljude, bude mi teško s njima pričati. Kada smo svi sjedili u tišini i slušali tu knjigu, baš sam uživao u obroku.

Kako je post utjecao na tebe?

Post je bio odlično kalibriran. Nije bio pretjeran niti preblag, dakle, meni je jako lijepo legao. Dobro, već sam prije u životu dosta postio i imao sam raznih cirkusa u smislu kad pretjeraš s postom, odnosno izgladnjuješ pa uništiš svu produktivnost ili s druge strane, kad je post preblag pa ne napravi nikakav učinak na psihu i duh. Dakle, post tamo bio je jako lijepo povezan. Uzelo se u obzir da će biti tjelovježba pa se nije pretjerivalo s postom, s druge strane nije bio preblag. Možda se malo više inzistiralo na prehrani koja meni osobno nije baš svakodnevna pa onda i taj drugačiji način prehrane je malo doprinio tome. Zapravo sam jako zadovoljan s tim elementom posta, on je bio potpuno pogođen za mene.

Jesi naučio nešto novo tamo?

Da, pekli smo kruh. Ne bi baš rekao da sam naučio budući da sam zaboravio do sada, ali je to odlično iskustvo. Završavam inženjerski fakultet, a prije fakulteta se nisam nikada bavio nečime da bih nešto napravio svojim rukama. Kada sam upisao fakultet, počeo sam to cijeniti i pronalaziti  duhovna zadovoljstva u procesu izrade nečega. I to je bilo prisutno u tom pravljenju kruha. Mislim da to jako lijepo djeluje na čovjeka kad proizvodiš nešto. U tom pravljenju kruha, da od ničega napravim nešto, odnosno da od potrebnih namirnica napravim sam kruh, prepoznajem Božju blizinu. U tom miješanju sastojaka, procesu i redu koji se nalazio u samoj izradi osjetio sam blizinu i suradnju s Bogom koji nam je dao sve što nam treba i sada mi s time što smo dobili radimo nešto smisleno i korisno. To u meni stvara jedan osjećaj zadovoljstva i mirnoće. 

Gdje ti je u tom vikendu bio Bog?

U mom djetinjstvu, kao što sam rekao. Ja sam zagrebačko dijete i odrastao sam na asfaltu. A tamo smo radili vježbe gdje smo doslovno sjeli na asfalt. A ja sam se cijelo svoje djetinjstvo izležavao na asfaltu, ne doslovno nego igrajući nogomet, baciš se, umoriš se, pa sjedneš na asfalt. I taj asfalt je za mene kao kvaka za Filipa Latinovića, koji je probudio jedno cijelo razdoblje moga života koje sam skroz zaboravio. Kako sam ušao u to razdoblje, prepoznao sam tu neku Božju blizinu i darove koje mi je Bog davao u djetinjstvu. Naravno prepoznao sam i neke svoje slabosti, neke poteškoće koje su me pogodile. Na neki način gledao sam sebe u prošlosti. Tu sam pronalazio Boga i taj odnos koji imam s Njim je zapravo počeo u djetinjstvu.  Tu sam se vratio malo na stare stvari.

Vidiš li neku promjenu na sebi nakon tog vikenda?

Meni su se nakon tog vikenda u korizmi dogodile neke jako teške životne situacije. Bio mi je otkriven karcinom, završio sam na operaciji i kemoterapiji. Ono što sam vidio kao plod tog vikenda je da sam taj period liječenja proveo izrazito stabilno. Bio sam smiren, imao sam mirnoću duha. Bog mi je dao snagu da donosim odluke. Naime, moja obitelj se nije slagala s nekim mojim odlukama, npr. da idem na kemoterapiju. Tu sam prošao veliki emotivni pritisak, ali mislim da je upravo ta stabilnost koju sam imao došla iz toga što sam bio i na tom vikendu i kasnije tu korizmu proživljavao ozbiljnije. Trudio sam se u nekim pokorama i molitvama što mi je dalo snagu duha da prođem kroz te nedaće koje su me poslije uhvatile. Teško mi je govoriti o promjenama nakon tog vikenda budući da je odmah za tim došla i bolest i liječenje kroz koje sam odlično prošao. Onda su došle neke posljedice toga – što psihološke, što duhovne. Naime, kada se nešto takvo dogodi možda i zahvaljujući tom vikendu i kvalitetnom duhovnom životu, taj prvi udar izdržiš stabilno. Tek kada se sve slegne, trpiš posljedice toga, a onda upadaš u duhovne kušnje i teško ti je te se psihološki nije lako nositi s time. 

Misliš li da ti je Gospodin dao snagu na vikendu pokore za ono što te čekalo?

Prepoznao sam milost, staloženost duha i psihološku stabilnost. Odmah sam naučio, možda i malo više nego što sam trebao, o svojoj bolesti. Razumno sam procijenio i donio odluke. Mislim da je način na koji sam pristupio svom liječenju udžbenički primjer. Vikend mi je na kraju dao plodove koje sam iskusio u malo većoj kušnji za vrijeme samog liječenja i oporavka. 

Kako drugi mladi mogu prepoznati da su pozvani na takav vikend, odnosno kome bi to možda preporučio?

Ja sam oprezan kod toga da nekome nešto preporučam. To i nije baš najbolja odluka zato što ne znam čovjekovu nutrinu. Rekao bih da ako u sebi osjećaš ili prepoznaješ neku potrebu za nečim više ili ako osjećaš potrebu i želju da ozbiljnije prođeš kroz korizmu i dočekaš blagdan Uskrsa i Veliki tjedan, da čovjek malo osjeti te blagdane, onda je ovaj vikend dosta dobra prilika da se pripremiš i da te netko uputi i pokaže ti kako činiti pokoru na ispravan način da od toga ima koristi. Onaj tko to prepoznaje, kome nije dovoljno samo otići na misu, nazvati rodbinu i čestitati, nego bi htio osjetiti što se tu stvarno događa, onda bi ovo za njega mogao biti dosta dobar vikend.

Ako osjećaš potrebu i želju da se ozbiljnije pripremiš za blagdan Uskrsa, možeš se prijaviti na: PRIJAVNICA.

Za više informacija kontaktirajte: idom@skac.hr.