Tražiti Boga onako kako tražimo hranu kada smo gladni – s tolikim iščekivanjem i radošću što ćemo napokon biti nahranjeni. Mila je tijekom Vikenda pokore primijetila tu posebnost posta, šutnje, a sad se sigurno pitate i gdje joj je bio Bog u svemu tome…

Svugdje. Bio je svugdje.

Kako si se odlučila za vikend pokore?

To je bila nekako brzopleta odluka. Uskrs se bližio, a ja nisam imala dojam da se bliži, nisam bila niti u korizmi jer sam trčala na sve strane. Kada sam vidjela najavu da će se održati vikend pokore, to mi je bio znak da moram otići, pribrati se i stvarno se pripremiti za Uskrs. Makar i samo u tom vikendu za ono što dolazi. Za vikend sam saznala tako što mi je došao mail kao newsletter od SKAC-a. 

Kakvo ti je bilo iskustvo tog vikenda?

Išla sam bez očekivanja, u smislu da nisam znala kakav će program biti. Znala sam samo da su šutnja i post, ali uopće nisam stigla razmišljati što će sve biti tamo. Bilo je sve jako neočekivano, neobično, uopće nije bilo onako kako bi drugi, pa i ja, zamišljali vikend pokore. Kada sam išla, razmišljala sam, kako će sigurno biti nešto strogo; morati ćemo se rano ustajati, šutjeti, moliti po cijeli dan. Zapravo uopće nije bilo tako. U jednom trenutku pjevali smo „Kad si sretan“, čak smo i papuče obuvali naopako. Već na samom početku bilo je skroz neočekivano i rekla sam: „Bože čini što trebaš u tome svemu“.       

Gdje ti je bio Bog?

Sjećam se puno stvari koje smo tamo radili. Mislim da je Bog bio cijelo vrijeme tamo. Iako smo svi šutjeli, nismo se čak ni pozdravljali, nismo uopće međusobno razgovarali, ali se osjećala ta povezanost među nama. Primjerice sretnemo se na hodniku, pa je tu bio neki smiješak i pogled. Zatim neobične vježbe koje je pater Špiranec vodio. 

Bog je bio prisutan za vrijeme ručka dok bi pater čitao knjigu, zatim za vrijeme jutarnje tjelovježbe, za vrijeme mise i dok smo bili na klanjanju pred Presvetim. Baš je bila nekako domaća i topla atmosfera. Sada kada gledam s odmakom, Bog je bio zaista blizu svima nama.

Kako je post doprinio cijelom tom vikendu?

Iako smo oskudijevali s hranom i osjećala sam glad, dan bi bio toliko ispunjen da nismo razmišljali o gladi. Općenito ta tjelesna glad je upućivala na glad za Bogom. Da tražimo Boga, kao što bi naše tijelo tražilo hranu. 

Kako je šutnja utjecala na tebe?

Šutnja mi je jako odgovarala. U poslu koji radim stalno moram pričati, ponavljati neke stvari i buka je stalno oko nas. Šutnja mi je jednostavno bila kao melem za dušu i odmor.     

Je li izrada kruha ostavila neki utisak na tebe?

Je, recept mi još uvijek stoji na hladnjaku. Bilo je zanimljivo. Radili smo ga s kvascem i neko vrijeme smo trebali čekati da se kvasac digne. Tu se pojavilo kod nekih malo nestrpljenja. Nekome se digao prije, nekom kasnije. Bila su razmišljanja: „pa kada će meni“, „zašto meni još uvijek nije“… tako smo vježbali strpljivost.  

Što te najviše iznenadilo?

Iznenadilo me kako šutnja može biti dobra. Obično smo mi žene sklone tome da puno pričamo, da moramo sve svoje iznijeti, da podijelimo svoja iskustva makar s prijateljicom, sestrom ili mamom, bilo kime. Tamo smo dijelili svoja iskustva u molitvi. Iako nemam običaj doći na misu 20 minuta ranije da se saberem, tamo sam imala priliku činiti tako. Tamo sam u tih 20 minuta sabirala svoja iskustva i gledala što bi dalje trebala raditi, gdje mogu još biti na raspolaganju, kako dočekati Uskrs. Mislim da je Uskrs jako poseban blagdan i da zapravo nemamo osjećaj koja je veličina tog blagdana. Tko god ima priliku trebao bi otići i dobro se pripremiti za taj blagdan koji dolazi. Da mi se sada ponudi prilika, svakako bih opet otišla. 

Kako drugi mladi mogu prepoznati da su pozvani na vikend pokore? Kome bi preporučila takav vikend?

Vikend bi preporučila definitivno mladima, svima onima koji se osjećaju umorno, koji nemaju osjećaj da dolazi Uskrs, koji ne znaju kako se pripremiti za Uskrs i koji očekuju nešto neočekivano.

Ako si stalno u žurbi i nemaš osjećaj da nam se bliži Uskrs, no ipak se želiš za njega pripremiti, možeš se prijaviti na: PRIJAVNICA.

Za više informacija kontaktirajte: idom@skac.hr.