Cilj vježbi jest urediti život s Bogom, pa uvijek po završetku vježbi pitamo vježbenike o proživljenom i o plodovima samih duhovnih vježbi. Donosimo ovdje nekoliko kratkih iskustava naših vježbenika iz prošlogodišnjeg adventskog ciklusa duhovnih vježbi u svakodnevici koje smo pitali o tome jesu li se njihova očekivanja ispunila i je li im se što u životu promijenilo?
Ovo su bile moje prve duhovne vježbe i ono što sam očekivala su promjene – promjene u načinu molitve, promjene u odnosu s Bogom. Tijekom duhovnih vježbi sam shvatila da nisam znala moliti i da nemam baš odnos s Bogom. Pred sam kraj vježbi se dogodio preokret i shvatila sam da moliti i pričati s Bogom nije uopće teško, već je lako i jednostavno. Tako da su se moja očekivanja ispunila.
Naučiti biti u kontinuiranom odnosu s Bogom tijekom dana, te prepoznati poticaje Duha Svetoga u molitvi i kroz dan. Vježbe su mi u tome mnogo pomogle i više nego sam očekivala, Gospodin je zaista ušao duboko i morao je slomiti moj otpor. Nagovori su mi uvelike pomogli, na način da naučim uhvatiti srž vježbe. Do prije DV sam imala iskustva razmatranja, no smjernice tijekom nagovora su učinile ova razmatranja razgovorom sa živim Bogom.
Pitali smo vježbenike i o promjenama koje su doživjeli kroz nešto više od dva mjeseca duhovnih vježbi:
Svidjelo mi se što je sve što mi se događalo tijekom vježbi imalo smisla, iako nisam to odmah mogla vidjeti. Drago mi je da sam ustrajala do kraja. Sada nakon vježbi drugačije gledam na život. Moji problemi nisu nestali, ali znam da se mogu s njima suočiti.
Veće povjerenje u Boga, manje “ja”, više On vodi glavnu riječ nego ja,osluškivanje Boga svakodnevno.
Posvijestila sam Božju prisutnost u svakodnevnom životu. Lijepo otkriće.
Saznanja o upadima i djelovanjima neprijatelja u svojim životnim okolnostima. Svijest o tome poboljšana
Posebno su mi se svidjeli nagovori nedjeljom i p. Špiranec koji je imao pristup baš kakav meni treba. Njegovi savjeti i humor su mi pomagali kroz ove vježbe i oblikovali na način da sam shvatila da je sve dobro, da treba biti radostan, da ne treba kukati, kad je teško reći to Bogu, kad je dobro zahvaliti Bogu. Prenio je na mene tu radost i pozitivu i tu promjenu osjećam na sebi.
Posebno mi je novo iskustvo razmatranja koje do sada nisam primjenila, da se zadržim na pojedinoj točki dok ima poticaja za to. Upravo to mi je pomoglo da uđem u dubine dubina, i da razvijem još intimniji odnos sa Bogom.
Što se tiče same molitve, zadržala sam strukturu vježbi i savjet da se držim toga, i to je stvarno način molitve koji mi najviše odgovara. Što se tiče svakodnevnice, egzamen je ta promjena u odnosu na prije.
Sada stavljam Boga na prvo mjesto i prepuštam Mu da me vodi.
Prisutan je poticaj da svakodnevno nastavim razmatrati čitanja iz svetog Pisma, te da u tom razmatranju ulazim u razgovor sa Kristom/Gospom/Ocem na način kao u vježbama. Poticaj na dijalog, koji je do prije vježbi bio više monolog
Počeo sam više tražiti Gospodina u svakodnevnici, u svemu što sam radio, iako nije bilo lako.
Hoćeš li dublje u odnos s Bogom, a nisi još obavio/obavila duhovne vježbe prijavi se ovdje: U DUBINU
