Prijavi se na duhovne vježbe u svakodnevnom životu, za studente i mlade. I pročitaj svjedočanstvo jednog sudionika iz prošlogodišnjeg ciklusa.
Poticaj za duhovne vježbe dobio sam nakon jedne svete mise na Sljemenu i propovijedi o svetom Ignaciju. Svi novi "ignacijanski" pojmovi zaintrigirali su me te sam nakon malo dodatnog samostalnog istraživanja shvatio da sam tu duhovnost već u nekoj ograničenoj mjeri živio. Kad sam htio produbiti svoj odnos s Bogom, ignacijanske duhovne vježbe su mi bile prvi izbor.
Sat vremena provedenih u tišini nije mi predstavljalo toliki problem koliko pitanje što se tu točno trebalo dogoditi? Radim li to dobro (ako uopće postoji neka vrijednosna skala) i o čemu da sat vremena razgovaram s Bogom? Međutim uz Božju milost te upute i podršku pratitelja, polako sam počeo biti sve sigurniji i konkretniji u molitvi. Radovao sam se tom satu tišine koji me čeka.
Ove duhovne vježbe pomogle su mi da doživim Boga u svakodnevici, da sagledam provedeni dan i zahvalim se Bogu na nekoj osobi, susretu, pjesmi, suncu, mjesecu, poteškoći.
Jedna me neočekivana situacija posebno taknula, a to je da sam kao onaj koji je izbirljiv u vezi jela, počeo jesti više manje sve. U pitanju nije bila hrabrost, glad niti neka druga potreba ili osjećaj. Bog mi je pokazao ljubav i upornost ruku koje su tu hranu pripremile, zahvalnost onih koji su je blagovali i konačno moju nezahvalnost koja nije bila samo vezana uz ovaj konkretni slučaj, već se možda očitovala i u mnogo drugih primjera.
Savjet koji imam za sve koji se premišljaju je da se ohrabre, izađu iz zone komfora te konačno traže i spoznaju Boga u svim stvarima, makar se činile neobične, sitne, jednostavne ili svakodnevne.
