Pismo 38
Pismo ocu Simonu Rodriguesu
Ovo pismo ističe Ignacijevu razboritost po kojoj je posebno zapažen. Portugalac Rodriguez, Ignacijev prijatelj i sljedbenik je za vrijeme Ignacijeva boravka u Parizu osnovao Družbu Isusovu u Portugalu 1540.godine. Rodrigues je uživao povjerenje i naklonost kralja Ivana III i zbog toga je mogao posredovati u nesuglasicama između kralja i Svetog oca. Kralj nije bio zadovoljan odlukom Pape Pavla III jer je imenovao kardinalom Michaela de Silvu, bivšeg veleposlanika kod različitih pontifikata i sadašnjeg biskupa Viesoa i premijera kraljevstva, protiv želje Portugalskog dvora. Kralj je za osvetu, povukao svog ambasadora Don Christophera de Sousu iz papinskog dvora i zabranio biskupu da ode u Rim, a nakon čega je biskup otišao bez kraljeve dozvole. Ignacije uvjerava Rodriguesa da Družba u Rimu čini sve što je u njihovoj moći da se postigne pomirenje. Ignacije citira kardinala Bargesa koji kaže da su izvještaji o tome da je Ivan III odbio poslušnost Papi smiješni. Ignacije se suzdržava od toga da kaže Rodriguesu što da učini ali naglašava kako je Družba iz zahvalnosti prema kralju dužna učiniti sve što je moguće, kako bi se postigao mir.
Rim, 18. ožujak 1542.
Neka savršena milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina bude naša najveća zaštita i pomoć.
Čini mi se da je u svjetlu Božanske dobrote, iako drugi možda i ne misle tako, nezahvalnost najgori od svih grijeha i da ju trebamo nastojati iskorijeniti uz pomoć našeg Gospodara i Stvoritelja svi mi, Njegova stvorenja kojima je dana mogućnost uživanja Njegove vječne Božanske slave. Nezahvalnost je zaborav na primljene milosti, blagodati i blagoslove i uzrok, početak i izvor svih grijeha i nečistoća. Zahvalno priznanje svih primljenih blagoslova i darova se cijeni i voli i na zemlji i u nebesima. Stoga, mislim da bi bilo dobro podsjetiti se da je Družba u Rimu neprestano uživala naklonost Pape i da je od njegove Svetosti bila primatelj posebnih usluga. S druge strane, cijeloj Družbi, posebno vama otkako ste tamo, je jasno da ipak nakon Gospodina, imamo najveće obaveze prema našem kralju.
Kao prvo, Bog, naš Stvoritelj i Gospodin nas je podario s brojnim duhovnim milostima. Njegova je želja da nas sve uzdigne i postavi u svoju službu. Na svoja stvorenja gleda s beskonačnom ljubavlju i iako je On beskonačan, učinio se konačnim kada je bio spreman umrijeti za nas.
Drugo, tko smo uopće mi da nam je Bog naš Gospodin omogućio da kralj zapazi Družbu? Ili je kralj tako odlučio na svoju inicijativu ili po prijedlogu drugih ali jedno je sigurno- to sigurno nije radi našeg truda. Čak i prije nego je Papa potvrdio našu Družbu, kralj je bio uporan u tome da neke od nas stavi u svoju službu za Gospodina, imajući povjerenja u nas čak i kada su mnogi sumnjali u nas.
Treće, od kada ste tamo, sigurno vam je situacija mnogo jasnija – nije da mi tapkamo u mraku, dapače, tretirani smo s dosta ljubavi i pažnje, čak i dobivamo mnogo pomoći, što se ne može očekivati od mnogo kraljeva. Iz obilja ljubavi koje u srcu ima za nas, ponudio nam je da osnujemo fakultet i izgradimo kuće za Družbu. Usprkos ljudskoj nedostojnosti pred Gospodinom i Stvoriteljem u raju, moram reći da je za zemaljske pojmove kralj zaista sjajan. I to nije sve, uzeo je pod svoju zaštitu sve one koje smo u ime Družbe poslali na studije u Portugal.
Želim vas podsjetiti da iako smo mi u Rimu, a vi u Portugalu i dalje služimo istoj svrsi – služiti našem Stvoritelju i Gospodinu u svakom pogledu, sve više i više i trebamo biti zahvalni onima kojima po Božjoj providnosti dugujemo. I zato sa svom snagom koju dobijemo s nebesa, trebamo izdržati sve duhovne i tjelesne napasti i kušnje od kojih su mnoge neprijatelji ljudske prirode, koje dolaze od našeg neprijatelja, koji ih sije između ove dvije velike i važne osobe. Sada, budući da ste vi, kao što smo i mi prilično svjesni, ne samo onoga što se dogodilo nego i onoga što se zapravo događa, ostaje nam samo da se povežemo mi dužnici i upregnemo svoje duhovno oružje, vi iz svog, a mi iz svog mjesta. Ne razmišljajte o vremenu nego budite ustrajni i redoviti u molitvi, slavite Svete mise s posebnom nakanom i molite Gospodina za posebnu milost u ovoj situaciji, kako bi se proslavila Njegova beskrajna i vrhovna dobrota. Iako sam uvjeren da uz Božju milost neprijatelj nikada neće pobijediti u ovoj situaciji, šteta i zbrka koja može doći do mnogih duša ako ova situacija potraje makar i još nekoliko dana, neće biti zanemariva. O tome sam razgovarao i s kardinalom Burgosom koji je sjajan savjetnik i podrška u Gospodinu. Nije mnogo rekao ali ono što i jest mi je služilo kao utjeha i potvrda da ovo što govorim ima smisla. „Netko mi je rekao da postoji izvještaj o tome da je kralj odbio biti poslušan Papi“- rekao je Burgos. Dobri kardinal nije to mogao niti čuti i rekao je u Duhu, „Čak i da je Papa zgazio kralja vlastitim nogama, kralj to ne bi učinio. Zar misliš da su Portugalci poput Talijana ili da je kralj poput Engleskog kralja koji se odvojio od crkve i prije nego što je to obznanio Papi? Nemojte tako misliti o tako predanom kršćaninu kao što je kralj Portugala“.
Razmišljao sam o tome da i sam pišem kralju ali sam se suzdržao od toga, djelomično zbog moje beznačajnosti i nedostojnosti, a dijelom zbog toga što sam od takve dužnosti oslobođen jer si ti tamo, s kraljem na dvoru. Držim da je tvoja dužnost da sada, s poštovanjem, razgovaraš s kraljem u ime Družbe i u svoje ime. Pa ipak, ako smatraš da bi ja trebao pisati kralju, poštovat ću tvoju prosudbu i napisati pismo jer pred Gospodinom ne želim podbaciti niti u najmanjoj stvari.
Na kraju pisma ti želim reći da je za vrijeme Papinog mandata, učitelj Faber napustio Španjolsku, učitelj Bobadilla legaciju Engleskog kardinala (Pole), a učitelj Le Jay biskupiju kardinala Carpija (Faenza). Svi su poslani u Njemačku. U veljači smo dobili pismo od dvojice. Pisali su nam šest dana nakon što su sigurno stigli u Spires i opisali pripreme za ulazak u pustinju. Još nemamo potvrdu učitelja Fabera da je stigao u Njemačku. Iako su nunciji krenuli u Irsku, još nemamo informacije o njihovom polasku niti o dolasku tamo.
Kao što sam drugdje već detaljnije pisao o našoj raspršenoj Družbi i duhovnim plodovima koje Gospodin po njoj želi ubirati, oko toga nemam više što za dodati. Neka nam Gospodin sa svojom beskonačnom i vrhovnom dobrotom bude pomoć i zaštita.
Prije tjedan dana, kraljev veleposlanik je otputovao iz Portugala.
Poticaji za promišljane:
- Na čemu sve danas možeš zahvaliti? Po kome je Bog danas djelovao u tvom životu? Imaš li poput Ignacija povjerenja prepustiti kolegama da čine što treba ili imaš potrebu sve kontrolirati?
- Jesi li ti kao onaj predani kršćanin o kojemu govori kardinal Burgos? Možeš li biti zahvalan i ponizan pred Bogom čak i kada te povrijede? Uspiješ li ti vidjeti neprijateljsku zamku i proniknuti „što se zaista ovdje događa“? Kako vidiš svoju poslušnost papi, biskupima i svećenicima? Kako Bog na to gleda?