Pismo Karlu Borgiji

Pismo 1427

Ljubazan odgovor na primljeno pismo. Ignacije čestita Karlu i zahvaljuje mu na ponuđenoj pomoći za početak Rimskog Kolegija. 

Rim, 1. studenog 1550.

Moj gospodine u našem Gospodinu.

Neka vrhovna milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina pohodi vaše gospodstvo svojim presvetim darovima i duhovnim milostima. 

Iz drugih pisama Vaše gospodstvo je čulo o vojvodinom sigurnom povratku u ovu zemlju i o velikoj radosti i duhovnoj utjesi koju nam Bog daje u njegovoj prisutnosti. Ovo pismo je odgovor na jedno od pisama Vašeg gospodstva, u kojem ste spomenuli veliku odgovornost koju na vas stavljaju Božji darovi i strah zbog kojeg smatrate da nećete moći podnijeti teret bez posebne pomoći.

Ovo je samo po sebi dobro raspoloženje u Vašem gospodstvu za primanje obilne pomoći od Onoga koji je položio teret na vaša ramena, za veliku čast i slavu Njegovog svetog imena i općeg dobra. Jer On zna da mora uzeti iz svoje kuće ono što ne može pronaći u kući vašeg gospodstva ili bilo čijoj tuđoj – ovdje mislim na dar Njegove mudrosti i svetog milosrđa koji su tako neophodni za dobro upravljanje takvim imanjem kao što je vaše.

Budući da najveću nadu polažem u Božansko milosrđe, koje mora najizdašnije udijeliti ove darove vašem gospodstvu, ne bojim se težine ostalih. Doista, prilično sam zadovoljan što noseći ovaj teret, kao što vaše gospodstvo nosi mnoge druge, trebat ćete pokazati da ste sin tako velikog oca i nasljednik svih vrlina i milosti koje mu je Tvorac svega podario.

Neka se Vrhovnoj Dobroti svidi biti pozorna na želje i molitve ove najmanje Družbe, koja budući da je toliko dužna ovoj blagoslovljenoj kući u Gospodaru svega, neće, nadam se, nikada dopustiti da budemo nemarni u prinošenju gore rečenih molitvi Njegovom Božanskom Veličanstvu za vaše gospodstvo. Propis milosrđa će nas posebno obvezivati da to činimo za gospodina vojvodu, o čijem zdravlju ćemo se brinuti kako tražite, imajući u vidu suradnju njegova gospodstva. Nadam se da Bog, naš Gospodin, neće dopustiti da budemo nemarni ako se u bilo kojem trenutku ukaže prilika da budemo na usluzi vašem bratu don Ivanu.

Zahvaljujemo Bogu našem Gospodinu, tvorcu svih blagoslova, za naklonost i pomoć koje vaše gospodstvo pruža našem radu ovdje u Rimu. Neka učini vaše gospodstvo dionikom svake službe koju mu čini ovaj kolegij i crkva, za koje se nadamo da će uz Njegovu božansku naklonost biti mnogo. Bilo bi suvišno da vam same sebe ponovno predajemo, budući da smo svi mi već, u određenom smislu, baština vašeg gospodstva. Neka omilje, Bogu našem Gospodinu uvijek nam dati svoju obilnu milost da razaznajemo Njegovu presvetu volju i savršeno je ispunimo. 

Smjernice za produbljivanje:

  1. Postoji li neka odgovornost koja ti je povjerena a da osjećaš kako te nadmašuje? Ignacije kaže da On, koji je i položio taj teret na tebe, zna da mora uzeti iz svoje kuće ono što ne može pronaći u tvojoj kući. Možeš li koji trenutak provesti u molitvi za milosti koje su ti potrebne kako mogao nositi taj teret, za dobrobit svojih bližnjih, obitelji, kolektiva, Crkve?
  2. Ti si ‘sin tako velikog oca i nasljednik svih vrlina i milosti koje mu je Tvorac svega podario’. Ostani malo s tim sinovstvom. Što to u tebi čini, to da si sin? Možeš li kao sin ponovo pogledati tu odgovornost o kojoj si razmišljao u proteklom pitanju.
  3. Možeš li danas izreći hvalu Bogu za sve što si primio po svetom Ignaciju, za njega samog i sve one koji su se trudili oko ovih pisama na bilo koji način? Hvala!