Pismo 1146
Pismo Doni Isabel de Vega
Ignacije tiješi Isabel zbog smrti njene majke, Elanor de Osorio. Govori joj da smrt samo sa ljudskog stajališta, jest prilika za najdublje tugovanje. No, nadilazeći svoje suosjećanje, on se zadržava na obilju motiva za utjehu. Tri su pisma ovakve naravi, sadašnje pismo, prethodno i ono koje neposredno slijedi.
Rim, 12. travnja 1550.
Draga moja gospođo u našem Gospodinu,
Milost i ljubav Gospodinova bila i ostala s vama.
Budući da sam morao pisati, kako bih obavijestio o primitku svijeća i drugih stvari, koje je Lady Eleanor poslala u svojoj uobičajenoj velikodušnosti, saznali smo da je Bog naš Stvoritelj i Gospodin pozvao nju iz sadašnjeg života u pokoj i radost života vječnoga. Kad bismo gledali na to samo s ljudskog stajališta, a ne očima vjere, bio bi to razlog za najdublju tugu svih nas, tako je ugodna i neizostavna bila njezina prisutnost i prijateljstvo, i tako velika ljubav proizašla iz vrlina i dobrote njezinog gospodstva. No, ako promotrimo, kao što bismo i trebali, nagradu koju je Bog, naš Gospodin, pripremio u svojem svetom kraljevstvu za one koji žive i umiru u Njegovoj službi, i da je za njih kraj ovog kratkog i mukotrpnog života, ujedno i početak drugog, koji je radostan i vječan, trebali bismo imati mnogo više razloga za hvaljenje i blagoslivljanje našeg Stvoritelja i Gospodina Isusa Krista, našeg života i svakog našeg dobra, i radovati se u slavi i radosti koju On dijeli s onima koje uzima k sebi, nego li tugovati zbog pretrpljenog gubitka pomoći i utjehe kojeg takva smrt nameće. Jer, iako se tijelo kao tijelo protivi tome, duhovno uvjerenje o tome što je veće dobro, trebalo bi spriječiti da nas osjećaj osobnog gubitka toliko pogađa. Trebali bismo se usmjeriti na veliki dobitak što ga dobiva ona koju toliko volimo i na ono što je milije našem Gospodinu, u čijoj službi, hvali i slavi treba urediti život i sve drugo.
Neka se Duh Sveti, istinski tješitelj vjernih, udostoji tješiti Vas obilnim nadahnućem Njegove milosti. Stoga, mislim da će gospođa Eleanor u raju za vas izmoliti ovu milost i pomoći svima nama da se klanjamo u štovanju pred Božanskim veličanstvom. Što je manje zabrinuta za sebe, dosegnuvši konačnu svrhu i ispunjenje svih svojih želja, budući da joj se Beskrajno Dobro daruje sa sretnim blaženstvom, ona će biti to više brižna pomoći onima koje je ostavila ovdje dolje na zemlji, da postignu s njom istu radost.
Ovdje, u ovoj zajednici, započeli smo preporučati njenu dušu Bogu u misnim slavljima i molitvama, a tako ćemo i nastavit činiti, Njemu koji ju je stvorio, otkupio i obdario njenu dušu tolikim posebnim milostima. Isto je naređeno da se čini u drugim samostanima u Rimu i u svim mjestima gdje postoje kuće naše Družbe. Moje je međutim uvjerenje da smo mi ti kojima je potrebna pomoć i naklonost njezina gospodstva pred Bogom, našim Gospodinom. Neka mu omilje da nam dade svoju milost da cijeli svoj život provedemo u Njegovoj svetoj službi tako da se, kad završi, možemo radovati kao oni koji stižu u svoju luku mira i počinka nakon kušnji i opasnosti mora. Neka nam svima udjeli puninu svoje milosti, da upoznamo Njegovu presvetu volju i savršeno je ispunimo.
Smjernice za razmatranje:
- Ima li neka tuga ili gubitak koji te osobno pogađa? Možeš li u svijetlu ovoga pisma sada tu stvar pogledati ne samo s ljudskog stajališta, nego očima vjere? Kako Bog na tu stvar gleda? Što On preko toga čini? Moli Ga za milost da nađeš ono dobro u toj teškoći.
- U svjetlu vječnog života, ima li nešto na što te Gospodin zove da urediš u svom životu, da bude više u Njegovoj službi, hvali i slavi?
- Koliko se često družiš sa svecima i povjeravaš im sve u svakodnevici? Ima li netko od njih na koga te Bog upućuje?
