Pismo 81.
Ivanu III, kralju Portugala
Lažne optužbe bile su razglašene u Rimu protiv Ignacija i njegove subraće, i postojala je mogućnost da se jave teškoće u Portugalu usprkos pogodne prosudbe prenesene od strane gradonačelnika. Da se uklone ove teškoće, svetac prepričava kralju, s velikom iskrenošću i poniznošću, progone koje je prošao u Alcali, Salamanci, Parizu, Veneciji i konačno, Rimu. Ukazuje kralju da je prošao bez mrlje na svom karakteru ili učenju. Ignacije se nada da će s ovom informacijom njegovo veličanstvo znati prepoznati laž od istine. U ostatku, Ignacije slavi progonstva u prošlosti i želi još veća progonstva za sebe i svoju Družbu, čija je jedina želja biti obučen u odijelo Krista našeg Gospodina.
Rim, 15. ožujka 1545.
Neka savršena milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina dođe i prebiva s Vašom visosti.
Amen.
Iz više znakova i pokazatelja uvjeren sam, naš Gospodin zna, da ako moja određena iskustva nisu već došla do ušiju Vaše visosti, uskoro hoće. Oni više zabrinjavaju našeg Gospodina nego mene; neka je Njegova slava zauvijek. Mogao bih željeti uvijek slaviti u njima, ne sebe nego našeg Stvoritelja i Gospodina, i kako smo pod takvim obvezama prema vašoj kršćanskoj visosti, mislio sam da bih Vas trebao upoznati s njima prije ili kasnije, iako čak i sažeto.
Na mom povratku iz Jeruzalema moji nadređeni u Alcali de Henares podvrgnuli su me trima različitim ispitivanjima. Bio sam uhićen i zadržan u pritvoru 42 dana. Ista se stvar dogodila u Salamanci, gdje nisam samo bio u zatvoru, već su mi i stavili lance 42 dana. Prošao sam drugo suđenje u Parizu, gdje sam studirao. U svih ovih pet suđenja i dvije kazne zatvorom, Božjom milošću koju nikad nisam želio imati, niti sam imao bilo kojeg drugog odvjetnika ili branitelja osim Boga, njegovom naklonošću i milosti, stavio sam u Njega sve svoje pouzdanje za sadašnjost kao i za budućnost. Sedam godina nakon prvog suđenja u Parizu drugo se održavalo na istom sveučilištu, drugo u Veneciji, a zadnje u Rimu, koje je uključilo čitavu Družbu. U tri zadnja spomenuta suđenja, zbog moje poveznice s drugima u Družbi, koje je više Vaše visosti nego naše, željeli smo pustiti pravdu da ona spriječi uvredu Boga blaćenjem njezinih članova. Dogodilo se, kad je konačna osuda bila gotova, da su u Rimu bile tri osobe koje su u sudskom procesu čule optužnicu protiv mene, jednu u Alcali, jednu u Parizu i drugu u Veneciji. U svih ovih osam suđenja, Božjom milošću i samim milosrđem, niti jedna tvrdnja, niti jedan moj slog nije bio osuđen. Niti sam ja bio kažnjen ili protjeran za bilo koju ozbiljnu optužbu.
I ako Vaša visost želi znati zašto je bilo toliko ozlojeđenih istraga mog slučaja, trebam Vas savjetovati da nikad nije bilo niti jedno pitanje o uključenosti sa šizmaticima ili luteranima ili iluminatima, jer nikad nisam znao nikog od njih ili imao nešto s njima. Razlog, posebno u Španjolskoj, bio je da sam se ja, bez obrazovanja, trebao usuditi nadugo govoriti o duhovnim temama. Ljudi su bili iznenađeni ovim. Činjenica je – i naš Gospodin, koji je moj stvoritelj i sudac, bit će mi svjedok – da ni za svu moć i bogatstvo pod nebom ne bih mogao poželjeti da nisam prošao kroz ovo iskustvo. Moja je želja da više nego ikad patim u budućnosti za veću slavu Njegova Božanskog Veličanstva.
Ako stoga neki izvještaji ovih događanja dođu do Vaše visosti, siguran sam da, savršenom milošću i blagosti koju je Njegovo Božansko Veličanstvo dalo Vašoj visosti za Njegovu veću službu i hvalu, Vaša visost će uzeti vremena da prepozna njegove milosti i bit će sposobna razlikovati što je dobro od onog što je loše, na Vašu vlastitu korist. Razumjet ćete da što više želimo uspjeti zaodjenuti se u odijelo Krista našeg Gospodina koje je satkano od uvreda, lažnih svjedoka, i svake druge vrste nepravde (osim uvreda na račun našeg bližnjeg), više ćemo napredovati u duhu i steći ona duhovna bogatstva s kojima, ako vodimo duhovne živote, naše duše čeznu biti ukrašene.
- Jesi li kad doživio progonstvo zbog Krista? Prisjeti se bilo pogrda, bilo poniženja ili nepravdi. Je li Bog bio tamo? Možeš li Ga zamoliti za svijetlo da ti sada s odmakom pokaže svoju prisutnost u tim događajima. Ako možeš, razgovaraj s Njim o tome.
- Zamisli to odijelo Krista našeg Gospodina koje je satkano od uvreda, lažnih svjedoka, i svake druge vrste nepravde. Što ti dolazi dok to zamišljaš? Otpor ili želja, ljubav ili strah, nešto treće? Ostani malo s time… uđi u razgovor o tome s Bogom. Što želiš s tim odijelom u ovome trenutku? Ako, iz bilo kojeg razloga, osjećaš otpor prema tome da se odjeneš u Krista, možeš li tražiti milost po Ignacijevoj preporuci “Želim da želim…” odjenuti se u prognanog, uvrijeđenog i osuđenog Krista?