Pismo Izabeli de Vega

Pismo 1587

Uljudan odgovor na pismo, s par riječi utjehe za smrt njezinog brata.

Rim, 21. Veljače 1551.

Moja Gospođo u našem Gospodinu. Neka Vas suverena milost i vječna ljubav Krista našeg Gospodina pozdravi i pohodi Svojim vrhovnim darovima i duhovnim milostima. Primio sam Vaše pismo od 11. siječnja i darove za ovu nadolazeću korizmu koje ste s njime poslali. Neka Onaj koji Vas nadahnjuje tolikim poštovanjem i dobrotom prihvati i nagradi većom naknadom u ovom životu, a savršenim životom u vječnoj slavi. S jedne strane govorite o osjećanju neke vrste zavisti prema Gospodinu Ferdinandu de Vegi, koji je sada u slavi, kada vidite da je prešao na onu stranu gdje ne može više uvrijediti Boga našeg Gospodina u ovom opakom svijetu, a s druge strane osjećate stalni nemir što je pozvan u tako ranoj dobi.

Primjećujem da je takva zavist, kao i nemir, dobra i sveta, pod uvjetom da zavist nije lišena priklanjanja Božjoj volji što ste ostali na ovom svijetu hodočašća, kolikogod to bilo teško, dokle god to bilo na veću slavu Božju, i pod uvjetom da taj nemir nije lišen čvrste nade da je Bog naš Stvoritelj i Gospodin uzeo Gospodina Ferdinanda de Vegu blažene uspomene na Svoju veću slavu, i da ga ima blizu sebe. U Božjoj prisutnosti sama starost ne dodaje našim zaslugama, kao što ni mladost ne oduzima što od vječnog života. Štoviše bogat je onaj koji sebe čini većim dionikom zasluga Kristovih kroz to milosrđe koje je Njegov dar. Ima mnogih koji svojom dobrom voljom nadoknade manjak vremena ili dobrih djela u Njegovoj službi. Imam svako pouzdanje u Njegovu beskonačnu dobrostivost da je Gospodin Ferdinand de Vega nadoknadio svoje manjkavosti. Primjer koji je dao u životu i smrti čine takvu nadu razumnom. Konačno, imamo tako dobrog Boga, tako mudrog Oca punog ljubavi, da nikad ne bismo smjeli sumnjati kako u Svojoj ljubaznoj providnosti uzima Svoju djecu od ovog života u najboljem mogućem trenutku za njih da prijeđu u drugi. Neka to bude dovoljno.U pravu ste kada kažete da nije potrebno slati pisma kako bih ostao u mislima na Gospodina Ivana de Vegu, ili da ga se sjetim u svojim jadnim molitvama i žrtvama.

Neka se svidi božanskoj i suverenoj dobroti prikloniti uho mojoj neprestanoj molitvi za njegovo gospodstvo, njegovu obitelj i njegove interese.Neka nas On u Svojoj vječnoj i suverenoj dobroti podari preobilnom milošću da uvijek znamo Njegovu najsvetiju volju i savršeno ju ispunjavamo.

Smjernice za produbljivanje:

Izabela ima različite misli i osjećaje kojima kao izvor imenuje zavist. Nalaziš li u sebi to i kada se te misli i osjećaji najčešće javljaju i s čime imaju veze? Sa željom da više nikada ne uvrijediš Boga (kao što Izabela želi) i pak sa nekim željama koje odvode od ljubavi Božje. Zatraži milost koja ti je potrebna da ili budeš sasvim slobodan od zavisti ili da ona bude takva da te Bogu vodi.

Izabela se žali na nemir. Imaš li ti kakvih nemira dok promišljaš o smrti bližnjih ili svojoj smrti? Što se u tebi događalo dok si čitao ova Ignacijeva promišljanja o odnosu između dobi, smrti i spasenja duše?Na zavist i nemir Ignacije odgovara stalnim pouzdanjem u Oca i, na neki način, iznosi svoju sliku Boga milosrdnoga Oca.

Što se u tebi događalo dok si o tome čitao? Kakva je tvoja slika Boga Oca? Tražiš li Ga milost stalnog pouzdanja? Danas bi valjalo posvetiti tome svoje srce i molitve.