Pismo 60.
Ivanu III., kralju Portugala
Ignacije se obraća kralju, Ivanu III., s dubokim osjećajem zahvalnosti i poniznosti. Zahvaljuje se velikodušno kralju za mnoge i velike usluge koje je darovao Družbi Isusovoj.
Rim, 8. Ožujka 1543.
Moj Gospodin u Kristu Isusu.
Neka savršena milost i beskonačna ljubav Krista, našeg vječnog Gospodina pohodi i prebiva s Vašim visočanstvom, sačuva vas i razvije u Njegovoj većoj službi, hvali i slavi.
Sada je prošlo mnogo dana otkad sam prvo želio uputiti ovo pismo Vašem visočanstvu, ali moj mali značaj i
malo zasluga su me spriječile. Sada nalazim neku snagu u Gospodinu, i ohrabren Franjom Botellom, (za kojeg mogu reći da je jedan revan i brižan sluga Vašeg Visočanstva, ne samo u stvarima velike važnosti, već i u manjim, u bolesti i zdravlju), nalazim priliku da pišem ovo pismo. Ne mogu pomoći, već se radovati u Gospodinu i dati Njegovoj vječnoj dobroti beskonačne i neprekidne zahvale kad reflektiram koliko puno, kroz Njegovu beskonačnu i najvišu dobrotu, On čini za nas, nedostojne ikakvog spomena. On je pokazao svoju stalnu zainteresiranost odabirući Vaše visočanstvo kao istaknut i vjeran instrument za ispunjenje Njegove svrhe. Ako je s jedne strane Pavao zasadio, a Apolon zalijevao, s druge strane čini se da Vaše visočanstvo i sadi i zalijeva, tako da, učinivši sav rad, imat ćete potpunu zaslugu u našem Gospodinu.
Kada smo to zaslužili da Vaše visočanstvo bude pažljivo na nas, najnevrednije kao što smo u vremenu naših najvećih ispitivanja u Rimu i kad smo smatrani izdajnicima, a Vi pitate za nas kao istinite i odane? Čijom zaslugom se događa da prezreni i obeshrabreni kao što jesmo, neki od naših budu tako dobro primljeni od strane Vašeg visočanstva na svojem dolasku u Portugal i uzdignuti na položaj takvog poštovanja? Otkud dolazi da ova najmanja Družba, tako beskorisna i nepoznata za bilo koju službu ili na nebu ili na zemlji, bude povlaštena takvim obiljem mane? Uistinu je velika utjeha meni, i smatram to pravim užitkom, da budem zauvijek zahvalan Vama. Znanje i priznanje tako neprocjenjivog duga kojeg dugujemo Bogu, i Vašem visočanstvu kao Njegovu predstavniku, čini mi kao jedna sigurnost protiv mogućnosti pada u zahvalnosti.
Tako da, bez najmanjeg oklijevanja, ja čvrsto vjerujem i nadam se u Gospodinu da će u Njegovoj vrhovnoj i beskonačnoj dobroti On potpuno uzvratiti dobrotu Vašem veličanstvu na nebu kao i na zemlji i da će nam dati svoju uobičajenu milost. I to ne samo nama koji sada činimo trenutnu Družbu, već i onima koji dolaze iza nas, tako da, ako i jedne naše žrtve, ili molitve, ili dobra djela bilo koje vrste imaju ikakvu težinu s Njegovim Božanskim veličanstvom, kao što se nadamo da će u vrhovnoj i savršenoj Dobroti imati, Vaše visočanstvo će imati i zadržati potpuni udio u njima u zahvalu za sve što Vaše visočanstvo čini za Družbu. Neka Njegovo Božansko Veličanstvo stoga nagradi Vaše visočanstvo s najsvetijim utjehama i duhovnim blagoslovima, i stoga pomogne Vašem visočanstvu da učini još veći napredak u Njegovoj službi, hvali i slavi. Jer s Njegovom naklonošću i pomoći nijedan neprijatelj u ovom životu ili u budućem neće biti sposoban savladati nas. I stoga se možete radovati savršenom miru ovdje i u budućnosti.
Pitanja za promišljanje:
- Ignacije se u pismu velikodušno zahvaljuje kralju Ivanu III. za svu njegovu pomoć Družbi Isusovoj. Zahvaljuješ li se iskreno ljudima na učinjenom dobru? Postoji li netko u tvom životu komu duguješ iznimnu zahvalnost? Možeš li mu se sada zahvaliti i blagosloviti ga?
- Osjećaš li kako Bog djeluje kroz druge ljude u tvom životu? Kad se osvrneš na zadnjih par tjedana, nalaziš li neko takvo iskustvo? Kakva je slika Boga koja izvire iz toga iskustva? Želiš li mu nešto reći?
