Egzorcist, Misija i Tišina tri su zanimljiva, kvalitetna i neobična filma koji prikazuju živote i djelovanje isusovaca.
Zanimljive su radnje i zapleti. U Egzorcistu redatelja Williama Friedkina, oca Damiena Karrasa svećenička služba dovodi do toga da se treba baviti teškim slučajem egzorcizma jedne djevojčice. Misija redatelja Rolanda Jofféa govori o južnoameričkim isusovačkim misijama koje su nazvane „Isusovačkim redukcijama” ili „Paragvajskim redukcijama”. Riječ je o jedinstvenom vjerskom i društvenom eksperimentu u kojem su isusovci u 17. i 18. stoljeću organizirali svojevrsnu državu za južnoameričko autohtono indijansko stanovništvo. U filmu Tišina redatelja Martina Scorsesea pratimo trojicu isusovaca u Japanu 17. stoljeća, koji nastoje pomoći i očuvati malobrojnu katoličku zajednicu izloženu izuzetno okrutnim progonima.
Sva su tri filma zanatski vrlo kvalitetno napravljeni. Svaki je od njih i umjetnički natprosječan. Ljubitelji filma mogu guštati u kvalitetnoj režiji, scenografiji, fotografiji, atmosferi, vrhunskim glumačkim izvedbama. Egzorcist nam svojom atmosferom daje snažan osjećaj stvarnosti duhovnog svijeta i napetost borbe dobra i zla kojoj je pozornica naizgled obična svakodnevica. Misija nam oduzima dah prikazom južnoameričkih prašuma i glazbom Ennia Morriconea. Tišina nas uvodi u doživljaj težine okrutnih progona i unutarnjih borbi onih koji su izloženi progonima.
Filmovi su neobični ponajviše zbog uvjerljivog prikaza duhovnih, psiholoških i fizičkih kriza te velikih iskušenja, koje proživljavaju sami isusovci u situacijama u kojima su se našli i na koje nije lako naći odgovor. U Egzorcistu Otac Damien Karras proživljava krizu vjere. Nosi u sebi osjećaj krivnje zbog nedavne smrti svoje majke kojoj nije pomogao koliko misli da je trebao. Njegovi kanali za izbacivanje frustracija su boksačka vreća, viski i mučna preispitivanja. Osim što je svećenik, otac Damien je i psihijatar. U susretu s opsjednutom djevojkom osjeća snažnu skepsu i sumnju da se radi o opsjednuću. Je li čovjek u tom stanju spreman vršiti egzorcizam? Ne baš. Ipak, otac Damien će zajedno s ocem Lankesterom Merrinom, iskusnim egzorcistom, hrabro krenuti u ovu borbu.
U Misiji južnoamerički isusovački misionari štite indijance plemena Guarani od španjolskih i portugalskih lovaca na robove. Kolonijalnim silama Španjolskoj i Portugalu postojanje takvih misija nije u interesu i rade na njihovu zatvaranju. Vrše pritisak na hijerarhiju Crkve i konačno uspijevaju ishoditi odluku o zatvaranju. Očita je nepravda. Kako se postaviti? Što je u tome trenutku Volja Božja? Što je najveće dobro ili najmanje zlo? Što znači slušati glas savjesti? Isusovci u misiji ipak odlučuju da neće zatvoriti misiju. Ali kako se oduprijeti Španjolcima i Portugalcima? Otac Gabriel će biti za nenasilan otpor i mučeništvo, dok će otac Mendoza biti za oružani otpor.
Tišina nam detaljno prikazuje metode progone katolika u Japanu. Od mladih isusovačkih misionara Sebastiãa Rodriguesa i Francisca Garupea, zahtjeva se odreknuće od katoličke vjere. Trebaju učiniti simboličan čin gaženja slike Isusa ili Marije. Samo će u tom slučaju domicilni japanski siromašni seljaci katolici biti spašeni od užasnih mučenja i smrti. Njihov učitelj i autoritet Cristóvão Ferreira već izvršio čin otpada. Što će učiniti njegovi učenici? Znači li odreknuće od vjere izvanjskim činom ujedno i odreknuće u srcu? Rodrigues i Garupe će odgovoriti svaki na svoj način.
Nekoliko je stvari zajedničko ovim trima filmovima. Nije riječ o onoj vrsti vjerskih filmova razmjerno predvidljive radnje, koji će nam prikazati živote svetih likova na školski način i uz određenu idealizaciju. Nije riječ o kritici jer su i ovakvi filmovi vrijedni, izgrađujući i potrebni. S druge strane, tri „isusovačka filma” o kojima razmišljamo vrlo snažno prikazuju krize i situacije koje su vrlo teško objašnjive u smislu da bi postojao jednoznačan i posve zadovoljavajući odgovor o tome kako su protagonisti trebali postupati. Isusovački likovi u njima su uglavnom daleko od svetosti kako je obično poimamo. Baš zbog toga su ovo vrlo vrijedne životne priče.
U sva se tri filma isusovci bore za dobro ljudi. Za dobro njihovih duša i za spas njihovih života. Djeluju vođeni ljubavlju. Žrtvuju se. Nastoje izbjeći zlo i doći do najvećega dobra u teškim situacijama. Neki pri tome otpadaju od vjere i gube svoje ljudsko dostojanstvo. U sva tri filma isusovci umiru na različite načine. Iako su njihove smrti tragične, u svim tim smrtima na neki je način prisutan Bog. U malom drvenom križu, u sakramentalnom odrješenju, u Presvetom oltarskom sakramentu. Nepobjedivi Bog i nada koja nadjačava očaj. Znakovito, Misija završava riječima iz Ivanova evanđelja: „I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze (Ivan 1,5).
Hvala pateru Mislavu Skelinu na pripremi ovog jezičnog imetka.
