Riječ je o starom isusovačkom pravilu koje je bilo jedan od načina kojim se izražavalo poštovanje prema drugima. Kako je glasilo?
“Da se očuva ozbiljnost i čednost, koja dolikuje redovnicima, neka nitko drugoga, pa ni u šali, ne dotakne, osim u znak ljubavi kod zagrljaja, kad tko dolazi ili se vraća s puta” (Pravila Družbe Isusove, Opća pravila, br. 32, Zagreb, 1933).
Druga, kasnija verzija istog pravila, ista je u prvom dijelu rečenice, ali je iznimka nešto drugačija: „…osim u znak pristojnosti kod pozdrava ili oproštaja” (Pravila Družbe Isusove, Opća pravila, br. 25, Zagreb, 1960).
Ovo pravilo može na nas ostaviti dojam krutosti prošlih vremena, ali prije je riječ o razboritosti i mudrosti. Zanimljivo je da se ostavlja mogućnost nekih iznimki u znak ljubavi i pristojnosti. Čak i zagrljaj! Po tome vidimo da pravilo nije svrha sebi samome, već je potrebno kroz nijansiranost svakodnevice i života otkrivati što je istinsko dobro u pojedinoj situaciji.
Koji je smisao regula tactus? Poštovanje, čednost i čistoća srca. Ljudi su tjelesna bića i vrlo su osjetljivi na fizičke kontakte. Uzmimo primjer zagrljaja i tapšanja po ramenu. S jedne strane takve geste mogu biti nešto dobro i sveto, ono što osnažuje i liječi. Ali u svijetu u kojem živimo, dodiri i zagrljaji često su neiskreni i manipulativni. Mogu izazvati dramatične promjene u nutrini osoba. Na bolje i na gore. Osobito kod mladih i ranjivih. Gestu koju shvaćam na jedan način, druga osoba može shvatiti na sasvim drugi način. Regula tactus želi nam reći: Pamet u glavu i oprez! Poštovanje dostojanstva druge osobe i pažnja da drugome ne povrijedim granice, put je ljubavi, čistoće i povjerenja.
Pravilo dodira osobito je smisleno i svrhovito u odgojnim ustanovama i u komunikaciji s ranjivim skupinama ljudi. Crkva i Družba proteklih su se desetljeća morale suočiti s velikim brojem otkrivenih slučajeva seksualnog zlostavljanja koje su počinili svećenici i redovnici u okvirima katoličkih i isusovačkih institucija. Da se u tim institucijama dosljedno primjenjivalo pravilo dodira, bilo bi mnogo manje uništenih života i sablazni.
Je li isusovcu zabranjeno zagrliti se sa subratom, članom obitelji, prijateljem ili prijateljicom? Nije. Većina isusovaca raduje se iskrenom i dobronamjernom prijateljskom zagrljaju!
Na slici: Dva isusovca, Papa Franjo i pater Petar Galauner SJ susreću se 2015. u sarajevskoj katedrali nakon četrdeset godina.
Papa Franjo grli bolesnika s kožnom bolešću.
Hvala pateru Mislavu Skelinu na pripremi ovog teksta. 🙂
