Ovog puta u rubrici “Priča iz Kravarskog” dijelimo doživljaje našeg Jakova, isusovca skolastika koji je u Kravarskom boravio za vrijeme MAGIS Cro tjedna prošloga ljeta na eksperimentu “Moli i radi”. Trenutno uživa u Rimu i javlja nam se sa studija filozofije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rim, a da se ipak raduje povratku u Hrvatsku govori i njegov odgovor na pitanje da li bi se volio vratiti u Kravarsko:
Znaš kak Doris pjeva: Vratit ću se moram doći, tu je moj dom.
Prvi susret sa SKAC Domom u nastajanju bio je na MAGIS eksperimentu gdje su mu prve misli bile koliko tu još posla ima! Ali i pitanje koliko toga je već napravljeno.
Kuća i dvorište su u stanju koje je otvoreno za svaku vrstu pomoći, od profesionalne do najjednostavnijeg čupanja korova i to je izazovno jer traži strpljivost, ali lijepo jer joj toliko ljudi tu može dati nešto ali i dobiti nešto. Ništa tamo nije skupocjeno, a sve je dragocjeno i to mi budi istovremeno poštovanje i neopterećenost.
Tijekom eksperimenta s ostalim sudionicima žbukao je doljnju prostoriju, kosilo se, sređivali su kuhinju i kupaonicu, kupili štednjak i osposobili perilicu rublja. A gotovo ništa nije išlo po planu:
Čega smo se god uhvatili, otkrivali su se problemi koji su nam onemogućavali da dovršimo posao. To je bilo baš mučno. Počneš jedno, pa drugo pa treće, a ništa ne dovršiš jer ti fali alat ili materijal ili stručnost. Npr. cijelo popodne prođe, i uspiješ nabaviti ispitivač s kojim utvrdiš da se žbukanje ne može dovršiti zbog električnih instalacija. Baš te suoči s granicama i moraš prihvatiti, hoćeš – nećeš.
Kroz posao, teškoće i rješenja kuća u Kravarskom mnoge uči životnoj školi. Tako je i našem Jakovu donijela pokoje zrno mudrosti kroz koje je bolje upoznao i razumio sebe, a na kraju i pronašao kako činiti više po Božjem:
Meni je bilo odlično primjetiti kako u poslu uzimam previše i zaboravim se zaustaviti, pa onda zaboravim na svrhu i odem u odrađivanje stvari, a to me odvede u frustraciju. Jedno popodne sam takav otišao u molitvu u prostoriju s Presvetim. Bilo mi je takvo olakšanje osjetiti da ja ne moram sve riješiti i da mu mogu prepustiti da On donese život u taj naš rad. Nisam znao kak će to biti jer sam se sva osjećao težak i pogubljen, al sam znao da me On uvijek nekako iznenadi svojom kreativnošću. Krenem prema izlazu, otvorim vrata – crni ovčar leži doslovno ispred mojih nogu. Digne on glavu, pogleda me. Niš si nismo rekli. Sve je bio jasno. Samo sam se počeo smijati. Na kraju je ispalo da je to susjedov pas koji se došao sakriti kod nas jer je grmilo.
A evo kako je po rastavljanju sudopera došao i nježni Bog:
Super mi je bilo kad sam trebao samo skinuti slavinu sa sudopera i zatvoriti čepom. To je inače maksimalno 10 minuta posla i ja pristupim tome da bar nešto prekrižim s popisa. Međutim, stara matica se “zapekla” i ne miče se. Zbog toga se skidanje pretvorilo u operaciju od nekoliko sati. Naime, treba skinuti sudoper da se matici može pristupiti fleksericom (rezačem metala). Da bi se skinuo sudoper, treba rastaviti elemente, da se rastave elementi, treba izvaditi sve ladice, rastaviti sifon, skinuti silikon. Teško mi je opisati kolko mi je taj posao bio milostan. Kao kad dođeš k Bogu da ti promijeni neku manu i On počne raditi pa se tu otkrije da ima stvari koje su “zapekle” jer se nisu dirale godinama. Onda on nježno i polako “rastavlja elemente”, a ja se čudim zašto toliko traje i zašto se ništa ne mijenja. Meni je tad sve to nekako u trenutku bilo jasno i samo sam šutio i radio, sretan i miran.
Istog ljeta vratio se u Kravarsko i na svoj godišnji odmor sa subratom Tomislavom Barunom. Ne znamo koliko su se odmarali jer kad smo došli u kuću otkrili smo da su još more malih i velikih poslova po kući napravili. Ipak kaže da su otkrivali i okolicu biciklima, otišli do Kupe, kupali se, ručali, a i bili dobri domaćini u pripremanju večere za prijatelje i subraću. Ono što ga je posebno oduševilo u Kravarskom je odnos mještana prema nama koji dođemo u SKAC Dom:
Mislim da je nekom ko je dugo živio u velikom gradu teško povjerovati da ljudi mogu biti toliko nesebični, otvoreni i spremni pomoći ili samo pozdraviti i malo porazgovarati, donijeti nešto jer znaju da smo tu. Ima nešto jako jednostavno i ugodno u susretima s njima, što odmara jednako kao priroda i zelenilo oko kuće. Mislim da su tako nekako funkcionirale prve kršćanske zajednice – brinu jedni za druge i za zajedničko.
Koliko god bila žedna obnove, kuća u Kravarskom nosi u sebi veliki potencijal i veliki je dar što ga Bog s nama dijeli po željama koje se rađaju u srcima mnogih za to mjesto. Pa tako i Jakov na pitanje koje su mu želje, nadanja i maštanja za kuću u Kravarskom odgovara:
Zasaditi voćke i stabla za sjenice. Iskorijeniti ostatke grmova koji strše iz zemlje, na koje se spotičem, da bude samo trava po kojoj se može normalno hodati.
Popraviti sjenicu za ručak na otvorenom. Osposobiti vanjski WC i tuš za mir u kući. Moja je želja da se kuća osposobi za duhovne vježbe. Da se prostor oko kuće sredi tako da bude za molitvu i za rad. Sve što pomaže da ljudi dođu bliže Bogu, da im omogućimo da ih iznenadi.
Pridružujemo se željama našeg Jakova za kuću u Kravarskom i pozivamo i vas da nam pomognete u ostvarivanju tog velikog sna uključivanjem u kampanju #ObnovimoKravarsko. Svaka vaša donacija korak je bliže novom krovu i sigurnom mjestu za mlade na kojem će moći rasti, moliti i formirati se u zrele osobe koje će Božju blizinu iz Kravarskog nositi gdje god da idu.
P.s. još ima mjesta na MAGIS Cro eksperimentu na Kravarskom ovoga ljeta 🙂
