Ovogodišnji 72 sata – uži tim nakon dugotrajnog dogovaranja napokon se uskladio i krenuo na jedan mali team building. Moglo bi se reći da smo imali 72 sata druženja i “avantura”, ali nažalost trajalo je upola kraće. No, to nam nije pokvarilo raspoloženje čak štoviše, potrudili smo se iskoristiti ga najbolje što možemo.
Iz Palme smo se uputili prema Velikom Trgovišću gdje smo prvo imali malu radnu akciju. Dok su dečki cijepali drva za peć, cure su prale suđe i uredile okućnicu. Nakon akcije pošli smo na svetu misu, ali već tu su se naši planovi malo izjalovili. Pet minuta do početka sv. Mise, a mi stojimo ispred “krive” crkve. Uz malu pomoć Svetog Ante brzo smo shvatili u kojoj se crkvi tu večer služila misa. Trčali smo do crkve preko groblja i cijeli je prizor nalikovao onome kad su Isusovi učenici trčali do Njegovog praznog groba. U crkvi je bilo možda petero ljudi, stoga nas je posebno dotaknulo kada su nam nakon mise prišle dvije bake i podijelile s nama koliko im je drago što smo im barem malo povećali brojnost u crkvi. A i nama je bilo drago što sve nije išlo po našem planu. Ova crkvica (za razliku od one prve) nalazila se na vrhu brijega s kojeg se pružao predivan pogled na okolicu i na sunce koje je već lagano počelo zalaziti i ostavljati iza sebe predivne boje.
Kada smo se vratili u našu kućicu zateklo nas je još jedno iznenađenje. Vatra koju su dečki zapalili, ugasila se. Srećom, ostalo je malo žara te smo je ipak uspjeli spasiti. Niti kuća puna dima nije nam smetala da zasućemo rukave i bacimo se na pripremu večere. Okupljeni oko stola, uz pjesmu, osim što smo se bolje upoznali pronašli smo i nove kombinacije nadjeva za palačinke.
Sutradan su nas ptičice i njihova pjesma rano probudile (hmm, ili možda kombinacija ptičica i budilice…) te smo bez žurbe pojeli fini doručak, spremili se i krenuli u “tour de Zagorje”. I ponovno, stvari nisu išle u potpunosti prema našim planovima. Usprkos tome, sve se nekako poklopilo i sve je bilo jednostavno dobro. Posjetili smo spomenik hrvatskoj himni kod Kumrovca, Veliki tabor i Pregradu. Ručak smo uzeli za van i blagovali ga u dječjem parku u Zaboku. Naša avantura završila je u Mariji Bistrici gdje smo slavili svetu misu i nakon toga gledali zalazak sunca s Kalvarije. Bilo nam je žao završiti naš team building, ali kako bismo si olakšali rastanak već smo isplanirali neke nove avanture i druženja.
A gdje smo pronašli Boga? Uh, kako je netko rekao – cijeli vikend je vrvio Njime. Pronašli smo Ga jedni u drugima, u igri, u svim bojama, mirisima i zvukovima proljeća. U prelijepim vidicima koji su nas podsjetili na našu malenost, u pjesmi i molitvi te u finoj hrani. Bio je s nama i u pečenju palačinki i u održavanju vatre živom cijelu noć, u uspavanki, a bio je s nama i u našim autima i čuvao nas po zavojitim brežuljcima Zagorja.
