Ponekada je Boga najlakše čuti kada sve utihne. Kada sve se umiri. Kada glazba naizgled prestane. Zapravo, tek tada čujemo kako Bog svira najljepše pjesme samo za nas. Upravo zbog toga ove smo godine vruće kolovoške dane rezervirali za one koji žele intenzivno sunčanje u Božjoj blizini kroz duhovne vježbe u šutnji.

O tome kako izgledaju duhovne vježbe u šutnji i koliko plodova donosi odlazak u dubine svoga srca s Bogom koji nas tamo vjerno i strpljivo čeka, svjedoči nam naša prošlogodišnja polaznica:

Za Modrave sam čula puno puta, svi su govorili o predivnim iskustvima, ali ja nisam osjećala potrebu otići na taj kamp. Vjerujem da nije bilo vrijeme i da nije bilo u Božjem planu – sve do ljeta 2021.

Prijateljica Ivana mi je rekla da je SKAC otvorio prijave za duhovne vježbe u šutnji na Modravama i pitala želim li otići s njom. U tom trenu sam osjetila nevjerojatnu čežnju i radost. Priroda, molitva, šutnja i Bog. Odličan recept za savršeno ljeto!

Prije samih vježbi smo putem Notiona imali zadatke i morali smo svaki dan raditi ispit savjesti i voditi bilješke. Meni je ovo osobno dosta pomoglo da se bolje pripremim i da ne ”uletim kao muha bez glave” u šutnju 10 dana. Kako sam se u tom periodu borila s puno stvari u životu, to mi je pomoglo i privatno da budem svjesnije Boga u svemu što se tada događalo.

Prije samih Modrava sam se razboljela, no unatoč tome stisnula sam zube i krenula na put, nisam htjela da me to spriječi za sve što je Bog pripremio za mene, a i bila sam svjesna da je to samo kušnja. Tijekom putovanja osjećala sam veliku napetost i težinu u sebi te sam bila svjesna koliko će cijelo to iskustvo biti nadnaravno i plodonosno.

Čim smo došli na kamp morali smo predati mobitele. Deset dana bez mobitela, bez kontakta s ljudima, bez društvenih mreža, bez muzike i slušalica! Iskreno, mislila sam da će mi to teško pasti, ali sam se bez mobitela preporodila. Kad su nam vraćali mobitele zadnji dan u meni je bio užasan otpor, htjela sam ga ostaviti u toj kutiji i vratiti se bez njega u Zagreb.

Prvih nekoliko dana je bilo možda malo teško jer je trebalo vremena da iz buke i svijeta uđem u sebe i svoju nutrinu i da se sve smiri. Super mi je bio raspored i to što smo si sami mogli odrediti sukladno svome stanju kako će nam izgledati dan, koliko želimo moliti/raditi/biti na plaži. Niti jedan dan nije isti, niti se ti isto osjećaš svaki dan. Bilo je dana kad sam više vremena posvećivala fizičkom radu i u tome pronalazila Boga, a bilo je dana kada sam više vremena provodila u molitvi pred Presvetim oltarskim sakramentom. U svemu tome puno mi je pomagao pratitelj, koji me usmjeravao na stvari koje meni možda na početku nisu bile bitne, ali s vremenom sam i od njega učila primjećivati neke sitnice i Boga u njima. Osim pratitelja tu su bili pater Rukavina i Špiranec koji su također bili na raspolaganju za razgovor i/ili ispovijed te su nas ohrabrivali svojim nagovorima i propovijedima.

Za mene možda najljepši dio dana bila je večernja misa. Navikla sam ujutro ići na misu i tako započeti dan, a ovdje sam morala ”čekati da prođe dan” da bismo imali misu. I bilo je nešto posebno u tom iščekivanju. Poslije mise bih sjela na plažu i promatrala more i predivno zvjezdano nebo i tako molila. Za mene su to bili posebni trenuci. Priroda je na Modravama nevjerojatna, toliko lijepa da samo dok gledaš toliko se diviš Onome koji je sve to stvorio, i osjećaš kako tvoja duša moli i hvali Gospodina!

Modrave su poznate po ”specifičnim uvjetima” života. Spava se u šatorima na ležaljkama, pereš se u moru, suđe prvo sa zemljom i potom u moru… iako sam mislila da će mi ovaj dio biti najlakši zapravo i nisam baš previše uživala u tome, ali i tu je bio Bog. Vidjela sam koliko sam zapravo navezana na neke stvari i koliko često kukam i sve to mi je puno pomoglo da upoznam sebe.

Za kraj, iako smo svi šutjeli i nismo se mogli upoznati tijekom tih deset dana, na kraju duhovnih vježbi imala sam osjećaj kao da te ljude znam cijeli život! Nevjerojatno je koliko čovjeka možeš upoznati preko govora tijela i promatrajući ga, bez da progovoriš s tom osobom jednu jedinu riječ. Poseban trenutak je bio finalni magis krug kad smo svi dijelili što nam je bilo teško i s čime smo se borili, a što je bilo lijepo. Tu shvatiš kako smo se skoro svi borili s istim stvarima i da smo prolazili iste stvari, iako se to možda nije vidjelo i nismo toga bili svjesni budući da nismo mogli pričati.

Sve u svemu, teško mi je staviti na papir sve doživljaje i iskustva koja sam tamo doživjela. Moj savjet je svima da se prijave i dožive ovo iskustvo jer je zaista preposebno i prelijepo. Ovo je nešto što nosiš u srcu cijeli svoj život! ?

Želiš i ti osluškivati Boga u dubinu svoga srca upravo na Modravama? Nemoj čekati! Prijavi se na duhovne vježbe u šutnji i ludo se provedi s Bogom u tišini!

Svi prijavljeni kao pripremu za program rade predvježbe. Prijavnicu i ostale infromacije pronađi na LINKU.