Stjepan Lach- kao srednjoškolac je kročio na Modravsko tlo i otad se stalno vraća kao sudionik i kao animator. Neki ga možda znaju iz brojnih aktivnosti u SKAC-u, dok ga drugi možda znaju kao mladog glazbenika.

Kako si se odlučio za Modrave?
Svećenik iz župe u Suhopolju vodio je mlade sa sobom na Modrave, među njima su bila dvojica mojih prijatelja iz razreda. Oni su me pitali bih li htio ići s njima, i ja sam pristao.

Kako je izgledao tvoj prvi dolazak na Modrave?
Za mene je to sve bilo novo, nisam previše ni znao o Modravama. Ako se dobro sjećam, bio sam drugi srednje i bio sam najmlađi u kampu. Na početku mi je bilo čudno biti u grupi s ljudima koji su bili deset godina stariji od mene. Kroz razmjenu duhovnih iskustava, bez obzira na godine, mogli su se stvoriti divni susreti.

Opiši kako izgleda jedan dan na Modravama.
Pomno je isplaniran svaki sat, nema puno prostora za ljenčarenje. Svako jutro započinje molitvom, nakon toga je doručak, rad u kampu, kupanje, ručak, duhovna nota pod maslinama, ponovno vrijeme za kupanje, večera, misa i kateheze u grupama.

Po čemu su Modrave posebne?
Posebne su zbog svoje jednostavnosti, jer nema ništa oko tebe što ti može odvratiti pozornost od onog bitnog.

Najveći plodovi Modrava u tvom životu?
Modrave su mi približile ignacijansku duhovnost, koju sam kasnije pohađao u SKAC-u. Nakon Modrava počeo sam više cijeniti ono što imam, pa i sam rad.

Zbog čega ljudi vole doći na Modrave, a da ne poznaju nekoga otprije?
Zato što postoji potencijalna opasnost da se zatvore u svoju grupu ljudi s kojima su došli. Tako sprječavaju mogućnost upoznavanja drugih ljudi. Kada dođeš tamo sam, to te potakne da se otvoriš drugima, i tako sklopiš nova prijateljstva. Jer koliko si ti spreman otvoriti se, toliko će ti Modrave dati.

Tvoja najdraža uspomena s Modrava?
Jedan susret koji sam imao s paterom Iketom. Bila je večera i poslije toga misa, između nema puno slobodnog vremena. Taj dan se nisam stigao previše kupati, i htio sam na brzinu pojesti i otići još jednom skočiti u more. Kad sam skočio, došao je Ike do mene i rekao: „Nije to to.“
Tada mi je bilo neugodno, ali s vremenom sam shvatio kako sam se u tom trenutku zaljubio u ignacijansku duhovnost i u Modrave.

Zašto bi mladi trebali doći na Modrave?
Trebaju doći osobito oni koji nikada nisu čuli za Modrave, kako bi isprobali nešto novo, jedan novi način ljetovanja. Da spoznaju kako ti ne treba puno za sreću. Modrave te obnove, pomažu ti da u svoju sadašnjost uneseš radost.