Dođi u osamu, jer Bog želi govoriti s tobom. Želi On to i danas i sutra i svakoga dana tvojega života. Ta za to te stvorio. Za sebe! Želi da ste stalno zajedno, da neprestano jeste u intimnu i intenzivnu odnosu.

Kaže sveti Ignacije da je za dobru molitvu važno moći otpočinuti. Stati, ostati u tišini, na miru… dok ne doživiš to:

Kako te čeka!
Kako te gleda!
Kako čezne za tobom…. i kako ta čežnja u tebi ima smiraj samo u Njemu!

Život s Bogom itekako je vidljiv i opipljiv. Odražava se u tome kako si posložila ladice sa donjim rubljem, kako si pospremio krevet, kako se šminkaš, kako se briješ, namještaš kosu, kako hodaš, voziš bicikl i/ili auto, kako ulaziš u prostoriju i odlaziš od nekoga, govoriš i smiješ se, kako učiš i radiš, kako odlučuješ, kako se zabavljaš i uživaš, kako odmaraš…

Ima ljudi koji prođu mimo tebe i jednostavno znaš – ovaj nosi Boga.

Želiš li biti jedan/jedna od tih? Želiš li s Bogom tako duboko da živiš s njime svugdje: od kuhinje do sobe, od radnoga stola do kupaone, na faksu, na poslu, u kafiću, na plaži i u planini, kad si sam i s nekim? Želiš li više od vašega odnosa? Želiš li izići s Njime iz Crkve u svaku minutu svojega života? Želiš i da ne moraš vikati sa krovova, nego da u malenim svakodnevnim stvarima bude očito: Bog je tu! Ako želiš sve to, onda možeš početi vježbati! Da bi skočio u dubine odnosa s Njime, kao skakaonica ti mogu poslužiti duhovne vježbe u šutnji. One ti omogućuju jedan zalet da ideš više s Bogom.

Duhovne vježbe ti ne garantiraju spasenje. Nisu ni duhovna diploma koju ćeš s ponosom pokazivati prijateljima. Niti su one nešto čime možeš uhvatit Boga za bradu. Bome, neće ti ni omogućiti da ne griješiš više. Ali ono što ti granatiraju jest punih 10 dana tišine i osamljivanja. Udaljavanje od svih tvojih uloga, većine navika, užurbanosti svakodnevice, veš mašine budućnosti, ponora prošlosti. Vježbaju te da živiš sada. One su privilegirano vrijeme za intimu s Bogom. Kada sve utihne, kada uspiješ biti sada i ovdje, možeš jasnije razaznati glasove u sebi, otkriti svoj glas, i jasnije prepoznavati Njegov. I odjednom se usudiš ići za tim zovom iz dubine, bez obzira ili unatoč obzirima, skrupulima, prisilama…

Duhovne vježbe su poput vremena sjetve… Vježbaš se: čupaš, kopaš, oreš po njivi života. Mučiš se i znojiš, nadajući se da On sije, i da će dati i kiše i sunca da štogod vrijednoga izraste. Na momente ti se čini da na njivi ničega nema, a nekad i da njiva nije vrijedna da bi na njoj šta posebno raslo. Ali On na tvoju velikodušnost da odvojiš deset dana odgovara još velikodušnije. On sije i sadi – za puninu života! Ti si dao tek mali dio njive, ali On je sve zasijao. I prošle i buduće dane, i zalijeva svojom Dobrotom tvoje jučer, danas, sutra. Zašto? Jer može, jer želi, jer voli.

Takav je naš Bog!

Ako se osjećaš pozvanim više u dubinu odnosa s Njime, možeš se prijaviti na duhovne vježbe u šutnji na POVEZNICI.