Kako to obično biva, nakon svakog događaja netko ima potrebu s drugima podijeliti svoje iskustvo i riječima izreći ono što je na srcu. Tako je to bilo i nakon akcije branja maslina na Modravama u subotu 23.11.2019. koja je napokon dočekala lijepo vrijeme. Što se to radilo na putu prema Modravama i na samom kampu, pročitajte u osvrtu kojeg je napisala jedna od sudionica 2. godine 3D formacije.

 

Od siline uzbuđenja i radosti nakon povratka s Modrava odmah sam krenula pisati osvrt. Pitala sam se od kuda krenuti pa evo, najbolje od početka. Krenuli smo rano ujutro u 3:30h prema Modravama. Došla sam jako entuzijastična s obzirom na to koliko sam iščekivala ovu akciju koju je vrijeme uporno sprječavalo. Kako vidite, bilo je jako rano i logično je da su ljudi željeli spavati, ali ne i ja. Jednostavno, imala sam toliko energije da sam htjela samo pjevati i družiti se s ljudima, iskoristiti kvalitetno svaku minutu provedenu sa svima koje znam i koje sam još trebala upoznati. Bogu hvala na onima koji su mi se pridružili u pjevanju, igranju Čovječe ne ljuti se i onom najljepšem, smijehu. Svjesna da sam možda mnoge izludila (khm), ali to ne bi bilo to da Dalmatinka ne bude najglasnija u busu. Svi znamo: ‘Tko ne piva Dalmatinac nije’. Što je sve prolazilo kroz te glave dok smo se smijali i pjevali, ne znam, ali jedno je sigurno. Radosti kod nas nije nedostajalo. I sigurna sam, ljubav s neba sišla je i od straha spasila me. Tako su se na putu za Modrave pjevale i Čavoglave. Svega je bilo, mix pjesama uz pratnju frule i acapella, a svaka nam je dobro sjela.

I tako uz pjesmu lagano, stigosmo na odredište. Čekala nas je kraća šetnja nakon koje je uslijedilo divljenje. Toliko zelenila koje odiše mirnoćom. Prepuno sijećanja na ljetne dane provedene na kampu. Nisam znala da će biti mise pa me to ugodno iznenadilo, baš kao i fini doručak s pogledom na more. Divno je biti u društvu ljudi s kojima možeš biti svoj, prirodan. Baš kao što je bilo sve ono što nas je okruživalo. Osjećaj zahvalnosti što imam privilegiju biti na mjestu s tim ljudima u zajedništvu. Prije nego je branje maslina započelo, pater je izabrao nas nekoliko voditelja grupa i svatko je imao svoje masline koje je trebalo pobrati kako više ne bi pjevali: Maslina je neobrana, nema koga da je bere. 

Tu započinje najljepši dio cijele ove priče s Modrava. Dobili smo masline poviše kuhinje i krenuli smo u akciju. Kako to obično biva, uz pjesmu je lakše raditi pa smo tako i započeli. Ipak, tko pjeva, dvostruko bere. Naš Bog je velik, a to kažem s razlogom jer je znao koliko želim pjevati pa mi je u grupu poslao ljude s kojima sam se osjećala toliko opušteno i radosno da sam mogla pjevati bez prestanka. Toliko smo pjevali (zavijali :’)) da smo na kraju od nekih pjesama stvorili vlasitite hitove (nalaze se ispod osvrta). U grupi smo imali dva momka koja su bila jako temeljita da su pola sata provela ispod jedne masline, ne birajući valja li ili ne. Jednostavno, muški. Nije im bilo lako s nama, a da su se zabavili, tu nema dileme jer masline su pod Tomislavom podnijele teško breme. Pucale su grane, a ulja je već bilo sa strane. Nikome vjerojatno nije bilo jasno što se to nama dogodilo, jesmo li nešto popili pa se ne gasimo (time posebno mislim na sebe), ali sve što mogu reći je da Duh Sveti djeluje. Kako je pater jednom na misi mladih rekao, mi trebamo sijati kao kršćani, takvim svjetlom da se ljudi oko nas pitaju: A na čemu si ti? Danas smo to bili mi, sijači svjetlosti. Najbolja smo grupa definitivno bili jer smo radost sa svima oko nas dijelili. Zato mogu reći, mi smo grupa Radosni.

Poslije ručka, svoje stvari smo skupili, obavili još što se obaviti moralo i krenuli smo put Zagreba. Na tom putu ponovilo se isto što i ujutro, a spavanje nije bila opcija. Oni koji su htjeli, nisu mogli. 😀  Pjevalo se, igralo Čovječe ne ljuti se te naposlijetku Alias koji nam je svima podigao adrenalin i uz sav taj žar igre nastali su novi biseri. Na pitanje Koji je drugi naziv za aligatora, odgovor je bio noj (zanimljivo), a vrsta zeca, uskršnji. Zamislite količinu smijeha nakon takvih odgovora. Sva ta zaigranost, radost, mir, ispunjenost, stane u jednu riječ: ZAHVALNOST. Do kraja dana glasa više nisam imala, ali znala sam, za Njega sam pjevala. Zahvalna sam na svakom osmijehu, pjesmi, razgovoru, molitvi. Zahvalna na SKAC-u i postojanju 3D formacije kroz koju sve više upoznajem i otkrivam sebe kroz ove eksperimente, kroz druge. Zahvalna na daru vjere s kojom smo došli po masline koje je sada imao tko da bere, a posebno na grupi koju u pjevanju nije omela ni jaka bura što dere. 😉

Monika Labrović

grupa: Radosni

Novonastali hitovi vesele družine:

Šumi, šumi Javore. Neka grane govore pa nek’ čuje maslina ta, kako s guštom berem je ja. Šumi, šumi Javore. Neka grane njišu se pa nek’ čuje zemlja sva, koliko Modrave volim ja. Tresi, tresi Tomislave, neka grane govore, hajde sada budi jak pa sakupi sve dok ne padne mrak.

 

Padaj, padaj maslino
vrti se u letu
samo nemoj nosić moj uzeti za metu. 🙂
Padaj, padaj maslino
padaj sa visina
čeka te ekipa radosnih
što bere sa nizina.

 

Malo mi za sriću triba, jedna maslina i malo riba.
Da mi kažu masline moje,
pojest će me usne tvoje.
Vilo moja Dalmatinska,
maslina se u maži stiska,
bez nje je šuma pusta
spustila se masta gusta.

Znam da treseš al’ se bojim hoću li izdržati. Ti si grana kojoj idem, na tebi ja ću hodati. Masline tvoje pobrat ću i gledat gore visoko, masline. S tebe one nestat će jer treba nam što veći broj. Nova grana dolazi, zovu žetve velike. Tko je taj koji dat će ti snage da pobereš masline. Nova grana dolazi, zovu žetve velike, tko je taj koji dat će ti snage da skupiš preostale. Prva grana opet te zove, da joj skupiš plodove. Prva grana opet te zove, masline su ovdje nove.