Da čak i Google voli Modrave svjedoči nam – Robert Mehun! Kad sam završavao srednju školu, odlučio sam ljeto provesti na jednome od kampova, ne nužno katoličkom kampu. Upisao sam u Google tražilicu pojam “ljetni kampovi”, a Google mi je prvo izbacio “Modrave” i – eto me!
Modrave su ga na prvu šarmirale svojom skromnošću i jednostavnošću. Svidjela mi se ta oskudnost – tlo, kamenje, priroda… Jednostavnost svega, iako je kiša padala bez prestanka dva dana te je sve bilo mokro i blatno. Kako je tim oskudnim životom bio odmah oduševljen, taj osjećaj divljenja ostao je s njim svih dvadesetak tjedana koliko je ukupno proveo na Modravama. Meni je asketskiji duh baš odgovarao.
Skočiti iako ne želiš, ljubiti iako je teško
I dok mu spavanje na paletama, tuširanje u moru te pranje posuđa u zemlji nisu bili nikakav problem, što mu je na Modravama stvaralo izazov? Da sam na ovo trebao odgovoriti nakon prve ili druge godine, rekao bih kako su to kukci, zmije i ostali potencijalni životinjski stanovnici Modrava. Sad mi se čini da je to nadrasti sebe unutar situacije koja mi nije bila očekivana, ugodna ili željena – skočiti iako ne želiš, ljubiti iako je teško.
Tako se još danas dobro sjeća jednog događaja koji mu je „prokrvio život“. Jedne je večeri bila baš jaka oluja, šatore je vjetar skoro otpuhao, brod se odvezao, sve su mi stvari bile mokre, a tako i ja od glave do pete. Kiša je toliko padala da nisi vidio pola metra ispred sebe… Slična su mi bila i unutarnja previranja.
U toj nevolji Robertu se posebno u srce urezao osjećaj zajedništva. Brat i ja skačemo privezati taj odvezani brod, dok jedan zaručeni par čuva naša leđa, pjeva i smije se životu koji nas je snašao… Tada je shvatio kako oluja kida što teba biti pokidano, mirno more ne stvara dobre mornare, Bog ispituje moje granice, nisam sam tu gdje jesam…
Bog i domaćinstvo
Upravo je u zajedništvu s drugima Robert pronalazio Boga. Kad smo tijekom popodnevnih kava sjedili zajedno, opušteno pričali jedni s drugima, kad sam ih slušao kako pričaju o svojim životima, brigama, strahovima, radostima… Osim u zajedništvu, Bog mu je prilazio i u osami. U ustajanju u 5h ujutro, kad svi spavaju. U jutarnjem kupanju, plivanju i molitivi Jutarnjeg časa kad sam bio sam i kad je tišina bila oko mene.
U svojih dvadesetak tjedana na Modravama našao se u gotovo svim modravskim ulogama, a najviše je uživo u onoj – domaćina! Ta uloga je veza Modrava i svijeta. U isto vrijeme si na Modravama, ali i vani. Na opipljiviji način pomažeš drugima u svakodnevnim stvarima. Nisi toliko uključen u sam program, pa imaš privilegiju iz drugačijeg kuta vidjeti kako se drugi u tih tjedan dana mijenjaju, padaju, rastu…
Jednostavnost i zajedništvo
Kako i svojom pričom svjedoči, Robert nam za kraj govori da Modrave mladima nude jednostavnost života i zajedništvo s drugima. Na Modravama mogu vidjeti kako mi za sreću ne treba najnoviji model mobitela, pametni sat, Gucci torba ili skupa šminka, nego nešto drugo… Mogu susresti čovjeka licem o lice, ne više ekran o ekran, vidjeti njegove borbe, loše dane, padove, radosti i nadanja, čežnje… Vidjeti sličnost, osvijestiti samome sebe: “Gle, pa nije meni najteže u životu, nisam ja sam u borbi, ima tu još meni sličnih…”
A Boga u jednostavnosti i zajedništvu s drugima možeš kušati i ti već ovoga ljeta! Prijave za modravske ljetne programe su OTVORENE. A možeš nam pomoći u organizaciji ako se uključiš u našu KOMBInaciju😊.
