Ne tako davno bili smo na Modravama. Dan prije cvjetne nedjelje tražili smo “više” u stvorenome. Povijali smo rane maslinama, orezivale njihove grančice, uređivali naš modravski vrt za Jednostavno ljeto. Još jednom smo se uvjerili u ljepotu Boga i svakoga bližnjega kojeg tamo susrećemo. Kao i uvijek, ispunjeni i radosni vratili smo se kući, jer kao i uvijek, Otac nam je ponovno prišao na jedan poseban način, jedinstven za svakoga od nas.
Bog nas je ovaj put učio strpljivosti, a kako je cijelo iskustvo izgledalo za našu volonterku Lorenu, pročitaj u nastavku:
Oblačni je petak, a ja letim iz jedne obaveze u drugu. Faks, spremanje i još jedno trčanje na tramvaj. Dolazim u Palmu još uvijek pomalo rastresena. Ipak, Sašin osmijeh u dvorištu pomalo me uprisutnjuje. Nakon pozdravljanja ekipe i upoznavanja, spremamo stvari u već prepuni kombi. Tu je Marija, naša voditeljica i glava ekipe. Svaki s njene strane, Saša i Mato budnim okom paze da se putovanje odvija po planu. U srednjem redu kombija Lucija, Marina i Maja zbijaju šale u tolikoj mjeri da Luciju boli stomak. Dominik i Stjepan s nerijetkim digresijama o poslu zaduženi su za prebacivanje stvari (čitaj kifilica) iz gepeka u srce kombija. Moja malenkost potiče raspravu o osobnostima i Petersonu pa putovanje protječe u živom duhu. Na prvom stajalištu smo pronašli, uz kavu, i jednu oazu dječje radosti. U avanturističnom odlasku do wc-a, došle smo do dječjeg igrališta koje kao da je samo nas čekalo. U slobodi i radosti, svaka je cura odabrala svoju „igračku“ i prepustila se dječjoj bezbrižnosti. Kako li je razigran naš Bog i kako li tek voli kad smo mi zaigrani. U apartman stižemo kasno, a na dolasku nas dočekivao jedan umiljati Tigar željan maženja. Umorni i gladni, uživamo u svakom zalogaju pure (čitaj: žganci). Ima li boljeg načina za završiti dan nego magis krugom?
U subotu se budimo ranom zorom i odlazimo na Modrave kako bismo ih pripremili za naše goste. Za one koji dolaze tražiti Boga. Čišćenje wc-a, otvaranje kuhinje i pripremanje doručka, slaganje alata – bile su priprema za druge, ali i priprema nas samih na služenje drugima. Saša dočeka ekipu koja dolazi busom pa svi zajedno pristižu na kamp. Neki pospani, a neki u isčekivanju, ispunjaju Modrave onim poznatim duhom. Dan započinje Susretom s Isusom kroz Njegovo Tijelo. Šćućureni smo iza kuhinje, skrivajući se od vjetra ali s jakom željom za Susretom.
Nakon doručka, raspoređujemo se u grupe i započinjemo s radom. Uz tišinu, razgovor ili pjesmu, režemo grančice za Cvjetnicu. Svi se trudimo izabrati lijepe grančice, ponajviše za gospođe kojih je na misama u Palmi ipak najviše. Neki su više kritični, a neki manje, tako da Robert i Niko dobivaju bukvicu od Tihane. Posebno me dira Bog koji mi pokazuje koliko toga mi daje kroz strpljenje i ustrajnost. Potrebno je puno vremena za jednu maslinu, ali dobro je vidjeti čistinu koja ostaje kada smo gotovi. Kišica nas „tjera“ na marendu, a moramo priznati da se nismo peviše žalili. Napolitanike i kava nikada nisu na odmet.
Nastavljamo s radom do ručka koje su nam pripremile naše vrijedne kuharice, Lucija i Marina. Grah sa svime i svačim svakome je dobro sjeo nakon cjelodnevnog rada. Podijeljeni u grupe, kroz magis krug radimo osvrt na dan. Uvijek iznova fascinirana sam kako sve Bog drugima djeluje i kako po drugima djeluje na mene. Ekipa se polako sprema i suhozidom se vraća do busa. Hod je polagan, ispunjen pjesmom i iskazivanjem dojmova. Kad smo ekipu otpratili, valja kamp pospremiti i zatvoriti. U trenutku kad namjeravamo krenuti, nebo ispunjavaju munje, ali mi se smijemo. Pater kaže da će onaj koji nosi električnu pilu ići nekoliko metara ispred ostalih. Kao i uvijek, Bog providi i kiša staje. Umorni, ali ispunjeni, večeramo dok Maja radi čaj od maslinovih listova. Nakon kušanja čaja, zatvaramo dan magisom i odlazimo na spavanje.
U nedjelju Susret je u Dragama, a župljani su nas nakon mise iznenadili kolačima i kavom. Na putu prema Zagrebu stajemo na nekoliko mjesta. Najprije je na redu pećina, a više nego pećinom oduševljeni smo mostićem s kojeg se vidi 100 nijansi zelene. Još više nijansi zelene i plave vidimo s vidikovca koji pruža pogled na Vransko jezero i naše predivno more. Ljame, nojevi, jeleni i kokoši iz jednog OPG-a zabavljaju nas i vraćaju u tu jednostavnost. Za ručak stajemo u Obrovcu odakle se penjemo na tvrđavu. Ručak na travi, uz predivan pogled na Zrmanju i manjak pribora čine nas zahvalnima na svemu što je postavljeno na „travnati stol“. Od manistre s kruhom, mesom i sirom do napolitanki premazanih džemom od jagoda – ne ostajemo gladni. Pater Špiranec nas podsjeća:“ Nekad će biti janjetine, a nekad neće. Mi moramo biti jednako otvoreni za obje opcije. U McDonald’su isprobavamo Lucijinu preporuku – krumpiriće sa sladoledom. Naš trodnevni izlet završavamo, naravno, s još jednim magisom koji je obogatio svakog od nas. Zahvalni na odmoru, ispunjenosti, ali najviše služenju, odlazimo svojim kućama.
Naš Bog je prepun svih vrlina, a jedna Mu je i strpljivost. Strpljiv je On s nama, ali traži i da mi takvi budemo s Njime. Želiš Ga u poznati? Dopustiti Mu naučiti te kako biti strpljiv, i naravno, puno više od toga? Dođi nam ovoga ljeta na Modrave! Bog ih već priprema za tebe ?
Bio si dovoljno strpljiv doći do kraja teksta? Onda vrijeme ne gubi, prijavnicu popuni!
