Unatoč pandemiji koronavirusa , naši volonteri okupili su se prošle subote, 24.listopada kako bi slavili Krista kroz fizički rad, a nije ih ,,pomelo” ni loše vrijeme. Prisjetimo se, Modrave su svojevrsno utočište, mjesto gdje se spajaju priroda i vjera, osama i mjesto susreta, mjesto gdje se zaljubljuje u život. Dio tog života je i briga za naše masline te njihova berba u jesen. Neki od sudionika našli su se na Modravama prvi put, a dojmove možete pročitati u osvrtu.

,,Meni je ovo bio prvi put na Modravama, a nadam se ne i zadnji jer me mjesto, mirnoća kao i neko posebno zajedništvo oduševilo . Upoznala sam toliko prekrasnih ljudi, a branje maslina bilo je odmor za psihu. Mnogi detalji učinili su dan divnim, no u pamćenje mi se posebno urezao trenutak kad smo se svi, baš kao ljudi u davnini, okupili kraj vatre, sušili od kiše i dijelili jakne, čarape i ostale potrepštine-uistinu poseban osjećaj. Božja radost osjeti se i dan nakon, a ne otići na ovakav događaj bio bi pravi propust” , podijelila je prve dojmove Maja Perić.

Postoje i oni koji se na berbu u  Modravama uvijek rado vraćaju, a čini se da ih akcija ni ove godine nije razočarala.

,,Radost. Mir. Ispunjenost. Živi Bog. To je ono što mi Modrave daju svaki put kada se vratim na to posebno mjesto, a ni ovaj put nije bilo drugačije. Koliko god polazak u tri u noći zvučao neprimamljivo, zapravo je bilo prisutno i ono slatko uzbuđenje, jer sam znala kuda idem-doma. Na mjesto koje mi je toliko toga dalo te mi nastavlja davati. Dana mi je čast predvoditi grupu sa zvonom u ruci, a ako je nečije uho pritom patilo-žao mi je, no trebalo je dati do znanja Isusu da stižemo. Emocije prisutne na samom dolasku teško je opisati, a najbolje bi ih opisala riječju-ushićenost. Kuhinja, na radost gladnih trbuha nije zakazala ni ove godine, a nakon kraljevskog doručka došao je red na teži dio dana-branje maslina po obilnoj kiši.Ljudi bi možda rekli da smo ludi, no ako želiš biti Kristov doza ludosti je neophodna. Kada si Kristov pjevaš ‘Nek pada’, a osim kiše padala je i Njegova milost. Nema osobe kojoj nije bilo hladno i pomalo teško, ali kad se male ruke slože, sve se može. Kišu je zamijenio smijeh, hladnoću ljubav, a kroz njih je došao i Bog te je moje srce napunio svojom ljubavlju i povratio mu mir. Masline su se ubrale, a vjerujem i mnogi drugi plodovi. I zato sada mogu samo reći- hvala Ti Bože.Na maslinama, ljudima, ljubavi, svakom blagoslovu. Na svemu” , rekla je sudionica Ema Smrtić.

Da loše vrijeme možete predstavljati pravi Božji blagoslov, smatra sudionica Paula Batur kojoj je akcija, čini se, pružila mnoge duhovne plodove.

,,Najavljuju kišu cijeli tjedan, ali ove godine, za razliku od prošle, nema odgađanja. U berbu se maslina ide pa iako sjekire padale. Svidio mi se taj stav te mislim da je ta odlučnost bila blagoslovljena. Zašto to mislim? Nismo bili oslobođeni kiše, štoviše padala je tijekom cijelog branja, no svi smo izašli iz udobnosti svojih domova i darovali se Onome koji je nama darovao plodove. Skupljali smo plodove rada onih prije nas i time odgovorili na poziv. Također, pretrpjeli smo kišu i hladnoću, a uživali u smijehu, razgovoru, pjesmi, pogledu na more, grijanju uz vatru, finom ručku i degustacijama domaćih rakija. Iako sam se veselila maslinama, znam da nisam pozvana guštati u berbi već osloboditi sebe i prikazati sve ono što mi je neugodno, u ime onih koji pate. U najnapornijim trenucima, kada sam bila na rubu odustajanja, On bi mi progovorio kroz šalu i smijeh okupljenih te dao motivaciju za dalje. Nije mi dao odustati jer je znao da to nije moja iskrena želja, već da želim istinski služiti Njemu”.